Istraživanje: Što djeca žele od tehnologije u budućnosti?

Djeci je bilo postavljeno pitanje "Što bi želio/željela da tvoje računalo ili internet mogu napraviti u budućnosti, a da to ne mogu sada?". Cilj istraživanja bio je slušati djecu i njihove ideje kao svojevrsni prozor u svijet budućih tehnologija.

Kim Gaskins, direktorica odjela razvoja u Latitude agenciji, kazala je kako je više od 200 djece starosti do 12 godina iz Sjeverne i Južne Amerike, Europe, Afrike, Južne Azije i Australije, poslalo crteže budućih uređaja i računalnih mogućnosti iz njihove mašte. Generalni zaključak je da djeca žele još više interaktivnosti i "ljudskosti" u tehnologiji, odnosno tehnologiju koja će se bolje uklopiti u njihov fizički svijet i pomagati ljudima u obavljanju određenih aktivnosti.

Devetogodišnjak iz Australije poželio je da se u budućnosti kroz ekran svog računala možemo teleportirati na bilo koje mjesto na zemlji, a 12-godišnjakinja iz Indije poželjela je pretraživač koji neće tražiti sadržaje prema ključnoj riječi, već prema crtežu. Ta nova tražilica skenirala bi nacrtane linije i oblike i izbacivala slične slike u rezultatima pretraživanja.

Krajnji rezultati ocijenjeni su prema određenim temama, primjerice, kakav ekran i sučelje želiš u budućosti, kako zamišljaš interakciju s računalom, kako zamišljaš preobrazbu fizičkog u digitalno i obratno i slično.

Ovo su glavni zaključci i rezultati analize dječjih želja i ideja, vezano za budućnost tehnologije:

1. Podjela na digitalno i fizičko nestaje (tehnologija=svijet)

Djeca danas ne odvajaju precizno online i offline svijet. Za njih se ta dva svijeta spajaju i preklapaju, a osobito zato što i tehnologija postaje interaktivnija, prenosiva i integrirana u stvarne aktivnosti u realnom svijetu. Gotovo 4 od 10 djece zamišlja tehnologije koje u potpunosti spajaju fizičko i digitalno. Na primjer, djeca žele tehnologiju koja će ih teleportirati iz jednog u drugi fizički svijet ili im simulirati putovanje, kao i uređaje koji će im asistirati u fizičkim aktivnostima (sportskim, školskim i drugim). Desetina mališana u ovom dijelu zamišlja potpunu dominaciju 3D tehnologije.

Desetogodišnja djevojčica iz Australije tako je poželjela da njezino računalo može pretvoriti slike hrane u pravu hranu, a 4-godišnjakinja iz Kolumbije želi kroz računalo prijeći u neki drugi svijet prikazan na ekranu.

Za djecu tehnologija više nije samo posrednik u iskustvu, već nešto što prožima određeno iskustvo. Djeca zamišljaju da će im buduća iskustva biti mnogo direktnija, gotovo magična, a tehnologija neće bili alat, već sastavni dio tog iskustva.

2. Zašto računala nisu "ljudskija"? (tehnologija=ja)

Djeca su izrazila želju za intuitivnijim oblicima davanja naredbi računalu i boljim davanjem rezultata. Samo polovica djece i dalje vidi računala kojima se upravlja mišem i tipkovnicom, dok ostali sanjaju od fluidnim sučeljima osjetljivima na dodir, sučeljima koji reagiraju na glas, geste ili simbole (crteže), a neki žele računalo s kojim će komunicirati na telepatskoj razini.

Većina djece želi da im se računala obraćaju i da im odgovaraju na dinamičniji način, poput ljudi iz njihova stvarnog svijeta. Djeca zamišljaju računala kao prijatelje i učitelje s kojima mogu podijeliti svoja iskustva ili im pomoći u ostvarivanju određenih ciljeva. Gotovo polovina djece nacrtala je sebe ili neku drugu osobu koja je u nekakvoj interakciji s računalom budućnosti. Djeca doživljavaju računala budućnosti kao svojevrsni produžetak sebe samih.

U ovu tematsku grupu spadaju i želje vezane uz robote koji bi pomagali djeci u oblačenju, sportu, pisanju zadaća, učenju i slično.

3. Tehnologija nas može poboljšati i osnažiti nas (ja=svijet)

Instantni pristup ljudima, informacijama i mogućnostima daje mladim korisnicima samopouzdanje i stvara interes prema razvijanju vlastitih sposobnosti. Trećina djece zamišlja tehnologiju koja će osnažiti korisnike na način da će širiti znanje i dati im druge vještine koje imaju odrasli, a kao što je znanje drugih jezika ili učenje kako nešto skuhati.

Djeca žele da se tehnologija ponaša kao njihov suputnik ili prijatelj s kojim mogu uživati u raznim aktivnostima ili kao alat koji im daje potrebno znanje i vještine da se usavršavaju, izgrađuju kao osobe i izražavaju na način na koji žele. Djeca većinom zamišljaju tehnologiju kao učitelja koji im je ujedno prijatelj.

Stalo im je do samorazvoja i očekuju da im tehnologija pomogne u kreativnosti. Trećina djece izrazila se po pitanju umjetnosti i dizajna te očekuju da će tehnologija biti samo produžetak njihove vlastite kreativnosti. Oni žele fleksibilne platforme na kojima će sami kreirati vlastite igrice, web stranice, akcijske junake i sl. Ukratko, žele vizualnu puninu i bogatstvo prizora kroz koje mogu izraziti vlastite dizajnerske talente. Oni žele sami kreirati svoj virtualni svijet.

Hoće li se želje djece ostvariti? Do neke mjere sigurno hoće, jer tehnologija prati potrebe ljudi i već se razvija u smjeru u kojem nam računala postaju sastavni dio nas samih i duboko su integrirana u naša svakodnevna iskustva.