Je li i vaše dijete usamljeno?

Neki od razloga zbog kojih ne sklapaju lako prijateljstva

Postoji nekoliko promjena u djetetovu životu koje će imati izniman utjecaj na njegove socijalne vještine. Preseljenje u novi grad ili gradsku četvrt, odlazak u novu školu i slične promjene mogu imati pogubne posljedice na djetetov osjećaj sigurnosti i identiteta. Ukoliko su morali napustiti voljene prijatelje i okolinu iza sebe, to im može poljuljati tlo pod nogama.

Neki roditelji smatraju da je sklapanje prijateljstva najlakša stvar i da djeca to rade brzo i stalno te se na kraju svemu prilagode. No to ne mora biti slučaj kod sramežljive i osjetljivije djece. Ponekad se ljute na roditelje ili okolnosti koje su ih bacile u novu okolinu ili je jednostavno ne mogu prihvatiti. Čak i najmanja promjena kao što je prelazak iz nižih u više razrede osnovne škole, može imati utjecaja na njihov život.


Neki znakovi koji pokazuju da je dijete "samotnjak"

Ukoliko je dijete uvijek samo kada dolazite po njega u školu ili ide samo iz škole te gotovo nikada nije okruženo grupicom brbljavih vršnjaka, to može biti jedan od znakova. Isto tako, ako dijete nikada ne priča o prijateljima iz razreda ili škole, nikada ne spominje neko drugo dijete kada govori o tome što je radilo u školi i ne komunicira s drugom djecom preko telefona ili SMS-ova kada nije u školi, može značiti da je usamljeno. Ako nikada ne poziva prijatelje u svoj dom na igranje niti je pozvano kod druge djece, to je jasan i tužan znak da nema prijatelja, iako to možda nije njegova krivnja.


Razlozi zbog kojih je teško sklopiti prijateljstvo

Manjak samopouzdanja i loše mišljenje o samome sebi često dovode do toga da djeca i počnu misliti da nisu vrijedna da nekome budu prijatelj. Tu nastupaju roditelji i učitelji koji mogu kod djeteta potaknuti osjećaj samopouzdanja i sigurnosti u sebe same i to na način da se dijete počne osjećati voljeno, posebno, jedinstveno i vrijedno.


Kako roditelji mogu pomoći djetetu?

Roditelji mogu zamoliti dijete da im pomogne ili napravi neki zadatak kod kuće, nakon čega će mu zahvaliti i pohvaliti njegov trud i uspjeh. Dijete treba uključiti u obiteljske aktivnosti i prepoznati njegovu ulogu i značaj u obavljanju zadataka.

Drugi način je da se dijete uključi u neki sport ili da mu se osmisli neki hobi, odnosno da ga se više angažira u onome u čemu je dobar. Ukoliko je dijete povučeno, dovoljno će već biti odvesti ga na likovne radionice ili neko drugo događanje gdje se može kreativno izraziti. Knjižnice u većim gradovima obično na dječjim odjelima nude razne radionice programe, od literarnih i likovnih do igranja društvenih igara i izrade nakita.

Sam boravak u grupi djece i zajednička aktivnost pomoći će manje povjerljivoj djeci da počnu komunicirati s vršnjacima.

Roditelji se mogu raspitati i o svim programima koje nudi škola, kao što su knjižničarska grupa, novinarska grupa, sportski tim ili debatni klub, te potaknuti dijete da se uključi, ali i pratiti dijete na međuškolskim natjecanjima, u čitanju njihovih radova i sugestijama.

Naime, novi potencijalni prijatelji nalaze se svuda oko djeteta te ga samo treba ohrabriti da samopouzdano započne komunikaciju. Ona se može dogoditi i spontano, ali tek kada nestanu svi strahovi i prepreke.

Zanimanje za djetetove prijatelje

Roditelji se mogu bolje raspitati i upoznati s novim prijateljima svog djeteta, pozvati ih na igranje, upoznati njihove roditelje i na suptilan način dati djetetu podršku u njegovanju postojećih prijateljstava. Isto tako, poželjno je pitati dijete kako je bilo u školi, kako su drugi obavili zadaću i potaknuti ga da priča o prijateljima iz razreda.

Iako potreba za samoćom i može biti nešto što dijete želi i treba u nekom određenom periodu, ukoliko se takvo stanje produži, dijete bi moglo zapasti u stanje izoliranosti, što pobuđuje osjećaje još većeg straha i još manjeg samopouzdanja, a može imati posljedice i na društveni razvoj djeteta, odnosno socijalizaciju i prilagodbu društvu.
(JK)