Kako reći djeci da se razvodite?

Roditelji koji su u procesu razvoda obično su preplavljeni jakim osjećajima te se plaše kazati djeci što se događa. No upravo je za djecu važno da dobe točne i jasne informacije, jer bez jasnih odgovora ih stavljamo u situaciju da sami popunjavaju te praznine raznim pretpostavkama te da se sami snose sa strahovima i nesigurnošću.

Svaki razgovor o razvodu i razdvajanju mame i tate je različit. Ipak, postoje neki univerzalni savjeti koji se mogu primijeniti na sve obitelji:

1. Razgovor planirajte unaprijed i odlučite koji roditelj će što reći.
2. Razgovor obavite zajedno kako bi oba roditelja mogla izložiti iste informacije djeci. Ukoliko djeca prime proturječne informacije s jedne i druge strane, ostat će zbunjena i pod svojevrsnim pritiskom da biraju stranu ili krivca.
3. Svoje osjećaje ljutnje, povrijeđenosti, izdaje, ravnodušnosti ili krivnje stavite na stranu kada razgovarate s djecom.
4. Razgovor neka bude sažet i prilagođen dobi djeteta.
5. Ukoliko je potrebno, vježbajte ono što ćete reći unaprijed, kako bi se i sami osjećali ugodno i sigurno kada stanete pred djecu.
6. U redu je biti emotivan tijekom razgovora, ali burne reakcije pokušajte suzdržati iz razloga što djeca moraju osjetiti stabilnost i sigurnost te dobiti osjećaj da ćete preživjeti ove promjene u obitelji.
7. Odaberite pravi trenutak. Neka djeca trebaju više vremena da prihvate promjene, dok neki neće ništa primjetiti dok se stvarne promjene ne počnu zapravo i događati. Prilagodite tajming potrebama djece.
8. U razgovor uključite tvrdnje o onome što se događa (npr. mama i tata su odlučili živjeti u dva odvojena stana) te se unaprijed dogovorite želite li koristiti termine poput - razvod, razdvajanje, odlazak i sl.
9. Objasnite djeci novu situaciju sa domom (npr. tata će živjeti pet ulica dalje i u njegovom ćete stanu imati svoju sobu sa dva kreveta i slično).
10. Ne davajte obećanja koja ne možete ispuniti, osobito kad se radi o uvjeravanju da se ništa neće promijeniti. Pričajte o onome što će se sigurno dogoditi, ali ne i ono što mislite da bi se moglo dogoditi.
11. Djecu uvjerite da razvod nije njihova krivnja i da ništa ne mogu učiniti kako bi promijenili situaciju.
12. Razmislite hoćete li djeci objašnjavati zašto se razvodite (npr. u posljednje smo se vrijeme puno svađali i ne možemo riješiti naše probleme iako smo se jako trudili). Pri tom nije poželjno da dijelite intimne detalje, informacije o prevarama ili sličnim aferama u braku, kao niti činjenicu da jedan roditelj želi rastavu, a drugi ne.
13. Podsjetite djecu da ih oboje volite, da su oni najvažniji u životu i mame i tate te da ćete se uvijek brinuti o njima.
14. Malenoj djeci naglasite stvari koje se neće promijeniti (vrtić, prijatelji, odlazak bakama, aktivnosti), ali i one koje će se promijeniti (npr. tatu ćeš vidjeti na ove dane, a mamu na one dane).
15. Objasnite djeci da je uredu imati mišljenje i osjećaje vezane uz razdvajanje roditelja i da se ne trebaju brinuti ili sramiti jer osjećaju uznemirenost, tugu, uzbuđenje ili olakšanje.
16. Oduprite se potrebi da djecu uporno uvjeravate da će sve biti u redu, osobito ako ona proživljavaju teške emocije. Djeca će uz svu tugu i nesigurnost još osjećati i da ih uvjeravate u nešto što trenutno za njih nije istina.
17. Imajte na umu da će djeca možda postavljati pitanja na koja nemate odgovor. Ukoliko vam se dogodi ova situacija, najbolje je reći da je pitanje dobro i na mjestu, da će mama i tata o tome porazgovarati i odgovoriti  što je brže moguće. Nakon toga važno je da doista o djetetovim upitima raspravite i date mu odgovor što prije, kako ste i obećali.

Ovaj članak bavi se samo savjetima vezanim uz inicijalni razgovor o razvodu. Nakon prvog razgovora, svakako se pobrinite da s djecom nastavite voditi dijalog o svim njihovim brigama, osjećajima i potrebama. Kako djeca odrastaju, proživljavaju nova iskustva i osjećaje, mijenjaju se i njihova pitanja. Važno je da ste otvoreni za ta pitanja, da se uskladite u odgovorima i da sudjelujete kao partneri u daljnjem odgoju.

Isto tako, na raspolaganju su i razni obiteljski programi u Obiteljskim centrima te pomoć u vidu konzultacija s psihologom i drugim stručnjacima, koji vam mogu pomoći prebroditi ovo teško razdoblje.

(JK, Izvor: www.childandfamilymentalhealth.com)