Objavljeno: 18.01.2010 u 18:38:44
Kako s djecom razgovarati o prirodnim katastrofama i tragedijama?
Mediji su preplavljeni slikama s Haitija koji je pogođen katastrofalnim potresom i humanitarnom tragedijom. Te slike gledaju i djeca, pa se može dogoditi da će imati niz pitanja o razornim prirodnim katastrofama, a možda će osjetiti i svojevrsnu nesigurnost i brigu za svoju obitelj i prijatelje.
Kako djeci objasniti tragediju? Evo nekoliko savjeta:
- Do 7. godine života, najbolje je ne započinjati teške teme tragedija i stradavanja, osim ako djeca ne počnu sama postavljati pitanja. Možda su nešto vidjela na televiziji ili čula od odraslih, ali odgovori neka budu jednostavni, bez dubokih objašnjenja i strašnih slika. Činjenice i informacije treba prilagoditi dobi djeteta.
- Malenima treba objasniti da svijet ponekad može biti okrutno mjesto, ali ih treba isto tako uvjeriti da se to ne događa njima i neće se dogoditi njima. U takvim razgovorima nije toliko važno dati sve detalje i činjenice, već pomoći djeci da ne brinu i osloboditi negativne osjećaje koje je neka vijest u njima probudila. Roditelji će možda imati osjećaj da lažu, jer nitko ne može 100% znati da je budućnost potpuno sigurna, ali malena djeca ne mogu vješto baratati s postocima mogućnosti, niti se znaju snositi s neizvjesnošću. Nije dobro da žive u strahu od mogućih tragedija, bez obzira koliko je mogućnost mala, već im treba utjeha i osjećaj sigurnosti.
- Ukoliko traže razgovor, nemojte pretpostavljati kako se osjećaju, već ih pitajte. Pokušajte saznati kako su oni shvatili tragičan događaj za kojeg su čuli, kako se zbog toga osjećaju i što ih uznemirava i plaši. Možda su uplašeni, a možda su samo znatiželjni.
Dovoljno je postaviti pitanja poput "Što si čuo?", "Što ti misliš da se dogodilo?", "Čega se plašiš?" i sl. Tako možete saznati puno više o dubini strahova, jer dijete koje, primjerice, na televiziji vidi rušenje zgrade, može pomisliti da se to dogodilo u zgradi u kojoj radi njegova mama. Takva kriva shvaćanja treba odmah ispraviti i uvjeriti dijete da se ništa loše mami neće dogoditi.
- Ne govorite im da su njihovi strahovi i osjećaji krivi i bezrazložni. Dajte im do znanja da njihovi osjećaji imaju smisla i da je u redu osjećati to što osjećaju.
- Iskoristite trenutak i pričajte s djecom o pomaganju drugima i susjećanju. Možete zajedno otići u banku i uplatiti novčanu pomoć za one kojima je potrebna.
- Dajte im do znanja da je u redu postavljati pitanja, čak i kada nemate na njih odgovore. Ostanite smireni i racionalni i pokušajte djecu što manje izlagati crnj kronici i uznemiravajućim slikama na televiziji.
(JK)
- Do 7. godine života, najbolje je ne započinjati teške teme tragedija i stradavanja, osim ako djeca ne počnu sama postavljati pitanja. Možda su nešto vidjela na televiziji ili čula od odraslih, ali odgovori neka budu jednostavni, bez dubokih objašnjenja i strašnih slika. Činjenice i informacije treba prilagoditi dobi djeteta.
- Malenima treba objasniti da svijet ponekad može biti okrutno mjesto, ali ih treba isto tako uvjeriti da se to ne događa njima i neće se dogoditi njima. U takvim razgovorima nije toliko važno dati sve detalje i činjenice, već pomoći djeci da ne brinu i osloboditi negativne osjećaje koje je neka vijest u njima probudila. Roditelji će možda imati osjećaj da lažu, jer nitko ne može 100% znati da je budućnost potpuno sigurna, ali malena djeca ne mogu vješto baratati s postocima mogućnosti, niti se znaju snositi s neizvjesnošću. Nije dobro da žive u strahu od mogućih tragedija, bez obzira koliko je mogućnost mala, već im treba utjeha i osjećaj sigurnosti.
- Ukoliko traže razgovor, nemojte pretpostavljati kako se osjećaju, već ih pitajte. Pokušajte saznati kako su oni shvatili tragičan događaj za kojeg su čuli, kako se zbog toga osjećaju i što ih uznemirava i plaši. Možda su uplašeni, a možda su samo znatiželjni.
Dovoljno je postaviti pitanja poput "Što si čuo?", "Što ti misliš da se dogodilo?", "Čega se plašiš?" i sl. Tako možete saznati puno više o dubini strahova, jer dijete koje, primjerice, na televiziji vidi rušenje zgrade, može pomisliti da se to dogodilo u zgradi u kojoj radi njegova mama. Takva kriva shvaćanja treba odmah ispraviti i uvjeriti dijete da se ništa loše mami neće dogoditi.
- Ne govorite im da su njihovi strahovi i osjećaji krivi i bezrazložni. Dajte im do znanja da njihovi osjećaji imaju smisla i da je u redu osjećati to što osjećaju.
- Iskoristite trenutak i pričajte s djecom o pomaganju drugima i susjećanju. Možete zajedno otići u banku i uplatiti novčanu pomoć za one kojima je potrebna.
- Dajte im do znanja da je u redu postavljati pitanja, čak i kada nemate na njih odgovore. Ostanite smireni i racionalni i pokušajte djecu što manje izlagati crnj kronici i uznemiravajućim slikama na televiziji.
(JK)
Želite komentirati članak? registrirajte se ovdje.
Ako ste zaporavili zaporku, kliknite ovdje.
