Mame na udaru mama

Twitter, Facebook i drugi social network servisi odličan su način da se mame i žene općenito povezuju bez geografskih i kulturalnih ograničenja, no često imaju i svoju tamniju stranu. Jednostavna činjenica da ne mogu vidjeti sugovornikovo lice olakšava sipanje uvreda na račun neke žene ili majke koja živi kilometrima daleko.

Elektroničko zlostavljanje i njegovi primjeri sve češće pune stupce novina, no povezuju se najčešće sa djecom i njihovim zločestoćama. I u Hrvatskoj smo nedavno imali primjer u kojem se grupa djece urotila i iskoristila izmeđuostalog tehnologiju kako bi povrijedili dječaka iz razreda koji im se nije sviđao.  

No virtualno zlostavljanje više očito nije ograničeno samo na djecu i adolescente. Sve više mama osjeća da izražavanjem svojih mišljenja ne nailaze na podršku već na uvrede i suđivanje od potpunih stranaca.

Samo za primjer, blogerica The New York Timesa, Nicole Sprinkle, iznjela je detalje meteža koji je nastao nakon što je na Internetu branila prava parova bez djece koji žive u njezinom susjedstvu. Njezino mišljenje izazvalo je bijes na desetke mama. Ona to nije očekivala, jer je je smatrala da se nalazi u grupi mama koje mogu tolerirati otvorenost mišljenja i stavova i koje su prijateljski nastrojene jedna prema drugoj.

Jedna druga majka bila je zasuta uvredama svoje susjede zbog stava o davanju žitarica djeci, koja ju je napala preko Twittera i ne prestaje pisati uvredljive komentare i zlobne uvrede.
Kada se sretnu u susjedstvu, susjeda šuti i ne želi se suočiti s njome. Čini se kako mnoge žene imaju potrebu agresivnije istupiti kada se sa svojim "žrtvama" ne moraju suočiti oči u oči.

Osim komentara na internetskim servisima i stranicama, neke žene primaju i e-mailove razjarenih mama. Naime, Internet daje mogućnost vrlo brze i viralne reakcije više istomišljenica protiv neke osobe, što napadnutoj osobi može biti vrlo neugodno i pomalo zastrašujuće.

Na meti su najčešće teme poput odgoja djece, dojenja i njege, gdje razne grupe majki imaju razna mišljenja, koja drže najboljima i uzimaju si za pravo komentirati odluke i izbore žena koje se ne uklapaju u tu filozofiju.

Čini se da elektroničko zlostavljanje kod odraslih započinje pretjeranim kriticizmom i osuđivanjem, a baš poput onog kod djece, ostavlja gorak okus srama, osjećaja krivnje i bespomoćnosti. Stoga se napadnute žene najčešće povlače iz online zajednica, razočarane i povrijeđene te prijatelje i podršku traže u stvarnom okruženju.
(JK, Izvor: NY Times)