Patite li i vi od mamnezije?

Mamnezija je pojam skovan među majkama koje su primjetile još jedan zajednički problem - zaboravljivost. Čini se da u glavi imate na tisuće informacija i ako morate zapamtiti još samo jednu za taj dan, ona jednostavno ne stane u mozak. A ako je i stala, ne možete je se ponovno sjetiti. Ispočetka, kad su djeca još bebe, obično krivimo umor, brigu, stres i opterećenost, ali kad dijete poraste, mamnezija ne nestaje.

Da majčinstvo nešto čudno napravi od našeg mozga tj. pamćenja, slažu se i stručnjaci, iako nemaju znanstvenih dokaza i egzaktnu teoriju o uzrocima. Oni priznaju da je mamnezija doista obrazac koji se ponavlja kod mnogih mama koje se osjećaju zbunjeno, neorganizirano, dezorijentirano i to može ponekad biti opasno za dijete, ako ste recimo zaboravili privezati remen na dječjoj sjedalici u autu. Ipak, znanstvenici smatraju da ženama mamnezija može osigurati i evolucijsku prednost.

Naime, kada postanemo majke ne postajemo gluplje već upravo suprotno. U brizi za dijete mozak radi hiperbrzo, brzo svladava nova znanja i vještine, nalazi nove, brže načine rješavanja problema i stalno je na oprezu. Mladim majkama prioriteti se zbog nove uloge u životu mijenjaju i normalno je da mozak počinje raditi na nove načine. Više je koncentriran na oprez i počinje selektirati informacije po prioritetu. Tako ćete se puno brže sjetiti da djetetu treba dati sirup protiv kašlja točno u podne, nego da treba izvaditi vlažnu robu iz perilice. Ukoliko djetetu prijeti neka opasnost, vrlo ćete se brzo sjetiti što i kako.

Kako se djetetove potrebe mijenjaju iz mjeseca u mjesec, mijenjaju se i naše mentalne aktivnosti. I stalno učimo na tzv. specifičan kontekstualni način, odnsno iz konkretne situaije. Tako ćemo se nakon nekog vremena prije sjetiti priče kojom smo utješili dijete kad je prvi put palo s bicikla, nego broja telefona kolegice s posla.

Ima tu još niz faktora koji utječu na memoriju kao što su stres, nedostatak sna, naporan radni dan ili hormonalna slika. U dane kada smo umorni može se dogoditi da se događaji jednostavno ne bilježe u dugotrajno pamćenje. Stres utječe na pažnju i kreiranje novih sjećanja, a hormoni, osobito nakon poroda prolaze kroz novo reprogramiranje u tijelu i uzrokuju određene promjene u ponašanju i funkcioniranju mozga.

Kako bilo, gubitak pamćenja i nemogućnost prisjećanja nekih stvari i situacija samo je jedan od načina na koji se mozak snosi s priljevom mnoštva novih, praktičnih znanja. Treba imati na umu da smo nešto od naših sjećanja možda izgubili, ali zato iz dana u dan uz svoje klince naučimo nešto lijepo i novo.