Pretvaraju li dadilje dječake u buduće preljubnike?

Prema Friedmanu, kada dvije žene brinu o dječačiću, njihov mozak stvara ideju da više žena treba zadovoljiti njegove potrebe. "Na taj način dječake se upoznaje s konceptom druge žene", kazao je za Daily Telegraph. Taj odnos dr. Friedman objašnjava u svojoj novoj knjizi "The Unsolicited Gift: Why We Do The Things We Do" (Nepredviđen dar: Zašto činimo ono što činimo), koja istražuje kako majčina ljubav za dijete može odrediti način na koje će se ono ponašati kao odrasla osoba.

I djevojčice su pod utjecajem dadilja također. Kada majka nije blizu, kod djevojčica se stvara tzv. "vakuum potreba", kaže Friedman, koji će pokušati popuniti kasnije u životu i to zlouporabom droga ili promiskuitetnim ponašanjem - vjerojatno sa oženjenim muškarcima iz vlastitog društvenog kruga koji su također bili odgajani od dadilja.

Ipak, veće je kontroverze izazvala teorija vezana uz ponašanje dječaka, odnosno muškaraca. Dva majčinska lika, kaže Friedman, "stvaraju podjelu u mozgu dječaka između žene za koju zna da je njegova biološka majka i žene s kojom ima stvarni bliski odnos, između žene koje ga kupa i žene koja ga vodi u park i s kojima se osjeća potpuno". Takav život s dvije žene, jednom koja je član obitelji i drugom koja ispunjava njegove ostale potrebe, može postati prevladavajući obrazac u dječakovom mozgu, a kada odraste i shvati da sve njegove potrebe nisu zadovoljene unutar obitelji, on odlazi u potragu za drugom ženom.

Nadalje, Friedman predlaže da se žene odreknu posla, ili ako baš moraju raditi, da se ne vraćaju na posao dok njihov sin ne navrši barem 1 godinu života. Kritičari i mnoge zaposlene majke odmah su naglasili da dr. Friedman uopće ne nudi statistike koje bi potvrdile tu teoriju, niti njegov prijedlog ima praktičnu vrijednost. Mnoge žene moraju raditi kako bi prehranile sinove.

Ono što smeta javnost je i činjenica da je dr. Friedman krivce za mušku nevjeru pronašao u ženama, jer ako ga u naručje druge žene ne odgurne supruga, onda je za to zasigurno kriva majka.

I struka je dala svoje mišljenje o ovoj teoriji, pa psihologinja Jean Mercer (sa Richard Stockton Collegea u New Jerseyju) kaže kako ona nema smisla u okvirima psihološkog razvoja beba. "Bebe ne stvaraju privrženost samo prema majkama, već i prema očevima, djedovima i bakama, dadiljama, braći i sestrama i svima koji dolaze s njima u socijalnu interakciju te povremeno sudjeluju u njezi kao što je kupanje ili hranjenje", kaže dr. Mercer. Takvi odnosi su zdravi i dio su normalnog razvoja. Vezanost uz dadilju ne umanjuje vezanost za majku, odnosno dadilja nije nadopuna majci, niti obratno.

Nije poznato na koji je način Friedman došao do svojih zaključaka, ali je moguće da su oni malo izvrnuti. Naime, u prethodnim se svojim knjigama Friedman bavio vrlo uskom grupom ljudi - britanskom kraljevskom obitelji.

(Izvor: Time.com, Belinda Luscombe)