U 2009. godini nedostatne prihode imalo 70% kućanstva!

Prihodi su najviši u Istri s Primorjem (oko 8.260 kuna), te zagrebačkoj regiji (oko 7.630 kuna), a najmanji u Slavoniji (oko 5.360 kuna).

S druge strane, prema subjektivnoj procjeni ispitanih, potrebni prihodi za zadovoljenje osnovnih troškova / potreba obitelji trebali bi iznositi u prosjeku mjesečno oko 8.800 kuna ili, na primjer, za četveročlanu obitelj to iznosi čak oko 11.170 kuna mjesečno.

Razlika između potrebnih i ostvarenih prihoda iznosi u prosjeku oko - 2.140 kuna!

Stvarno ostvarene prihode:

  - veće od potrebnih ima samo oko 10% kućanstava ( lani je to bilo 12%)
  - prihode „točno koliko im treba“ ima oko 15% kućanstava (lani 17%), a
  - ostvarene prihode niže od potrebnih ima oko 71% kućanstava (lani 68%)
  - oko 4% ispitanika nije željelo dati odgovor.

Usporedi li se ostvarene i potrebne prihode kod kućanstava koja nemaju dovoljno, dolazi se do podatka da bi u prosjeku njihova potrebna primanja trebala biti čak 68% veća od sada ostvarenih.

Osim troškova za stanovanje i hranu, koje imaju svi, najviše su zastupljeni još troškovi za odjeću/obuću i mobilni telefon (ima ih oko 90% kućanstava), zatim slijede prometni troškovi te za fiksni telefon ( kod oko 85% kućanstava), za medicinske usluge (72% kućanstava ima troškove za tu svrhu), kulturu / zabavu (oko 60% kućanstava), trajna dobra (50% kućanstava), duhan i cigarete (ima ih 47% kućanstava), obrazovanje (38% kućanstava), štednju (oko 23% kućanstava)

Najviša pojedinačna stavka u kućnom budžetu i dalje otpada na hranu i piće - oko 33%. Doda li se tome i troškove stanovanja proizlazi da 51% svojih prihoda kućanstva troše na zadovoljenje egzistencijalnih potreba.

Usporedba s prethodnom godinom pokazuje da su u 2009. godini najviše porasli troškovi hrene i pića (oko 7%), ali i duhan i cigarete (oko5%), te troškovi stambenog kredita (za one koji imaju taj trošak), dok su ukupni troškovi stanovanja, štednje i za trajna dobra ostali podjednaki. Smanjili su se mjesečni izdaci za odjeću / obuću, za kulturu / rekreaciju / zabavu, ali nešto se manje izdalo novca za obrazovanje, medicinske usluge te troškove telefona (fiksni i mobitel). Dok su kućanstva za neke troškove morala povećati izdvajanja, za druge su svjesno smanjivali potrošnju, te je za mnoge standard u zapaženom padu.