Umirovljenici pomažu učenicima, ali i - sebi

Mnogi Amerikanci u mirovini pronalaze načine kako bi svoje vrijeme proveli u dobrovoljnim aktivnostima. Sa znanjem i vještinama, koje su stekli tijekom svog života, umirovljenici mogu biti učinkoviti resurs u društvu. Oni koji pomažu djeci u poboljšavanju njihovog akademskog uspjeha mogli bi na taj način poboljšati i svoje zdravlje.

Chaniya Anderson učenica je drugog razreda osnovne škole Whittier u Washingtonu. Ona malo zaostaje sa znanjem u matematici i čitanju. Dva puta tjedno, 62-godišnja volonterka, umirovljena Shirley Mickel, pomaže joj dodatnom podukom iz tih predmeta.

"Obožavam to raditi jer mi pruža mogućnost da i ja nekome pomognem. Osim toga, pomaže mi u koncentraciji te u daljnjem kontaktu s djecom. Jako volim djecu i užitak mi je vidjeti ih kako uče," kaže Mickel koja je otišla u mirovinu iz službe u saveznoj vladi gdje je radila kao istražiteljica slučajeva diskriminacije pri upošljavanju.

Gloriji Pendleton je 65 godina. Ona je bila zaposlena u Američkoj mornarici kao kompjutorski programer. I ona dodatno podučava učenike u istoj školi u Washingtonu: "Puno se bolje osjećam otkad to radim. To me ispunjava, jer osjećam da i ja pritom učim, zajedno s djecom."

Shirley Mickel i Gloria Pendleton članice su jednog nacionalnog programa koji upošljava osobe starije od 55 godina za pomoć učenicima iz obitelji s niskim primanjima. Oko dvije tisuće dobrovoljaca ovog programa podučava osnovnoškolce u 23 američka grada.

Kathleen Kaye u programu sudjeluje već tri i pol godine: "Primijetila sam da mnogo djece vrlo brzo napreduje jer im se individualnom podukom posvećuje potpuna pažnja pa tako postignu očekivani rezultat, ili čak i više od traženog."

Kathleen Kaye kaže da osjeća da putem ovog programa više dobije nego što daje. Isto smatraju i mnogi drugi umirovljeni volonteri. Jedan od njih kaže da, osim što redovitom podukom vježbaju mozak, dolazak u školu – penjanje po stepenicama te silazak niz stepenice  – održava ih i u tjelesnoj formi.

Nedavna istraživanja Sveučilišta Johns Hopkins, u Baltimoreu, ukazuju na činjenicu da ovi dobrovoljci zaista imaju koristi od tih aktivnosti. Michelle Carlson pomoćnica je direktorice Centra za proučavanje starenja i zdravlja na tom sveučilištu: "Prema rezultatima naših studija, volontiranje i vježbanje mozga - putem ovog programa - za pomoć u rješavanju problema, kao i za pomoć djeci u, recimo, čitanju, moglo bi zapravo poboljšati zdravlje određenih dijelova mozga, poput frontalnog režnja. A poboljšanjem funkcija tog dijela mogao bi se smanjiti rizik od demencije, čiji je najčešći oblik Alzheimerova bolest."

Michelle Carlson kaže da ovakvim spajanjem starijih ljudi i djece obje strane profitiraju. Umjesto lijekova, kaže ona, umirovljenici se angažiraju oko onih kojima je potrebna pomoć. Tako pomaganjem drugima zapravo pomažu samima sebi, dodaje ona.

Ovi aktivni umirovljenici kažu da im je prava nagrada vidjeti kako djeca napreduju i da im zbog toga činjenica da su u mogućnosti pridonijeti svojoj zajednici predstavlja istinski užitak.

(Izvor: VOA News)