U početku dijete ne mora imati svjesnu namjeru prikazati crtežom određeni objekt iz okoline, no to se mijenja s dobi. Kako dijete odrasta, tako crteži postaju realističniji i nešto predstavljaju.
Jedna od poznatijih podjela razvojnih stupnjeva crtanja kod djece je podjela na:
- fazu šaranja (2-4 godine),
- predshematsku fazu (4-7 godina),
- shematsku fazu (7+ godina).
Faza šaranja
U fazi šaranja nema realizma. Ništa na crtežu se ne može usporediti s nečim iz stvarnog svijeta. Crtež izgleda slučajan i neplaniran. Važno je da roditelji dopuste djetetu da uživa u šaranju, makar ne razumiju što dijete crta. Proces je važniji od rezultata. Ipak, pred kraj ove faze javlja se tzv. slučajni realizam kada dijete opisuje svoju šaru kao nešto što nisu samo linije. Primjerice, u šarama prepoznaju automobil ili osobu.
Predshematska faza
U ovoj fazi djeca već pokušavaju (s različitim stupnjem uspjeha) crtežom prikazati objekte iz stvarnog svijeta. Fokus je najčešće na ljudima, biljkama (stablima) i kućama. Glavne odlike objekta su prikazane, ali ne nužno točno. Česta greška u ovoj dobi je spajanje tijela i glave kod crteža osobe (bez prikaza vrata). Također, u ovoj fazi crtež je najčešće siromašan detaljima (prsti, uši, šarenica i sl.). Ipak, prema kraju ove faze, crtež postaje realističniji i sa više detalja. Prikaz okoline postaje točnijim.
Shematska faza
U ovoj fazi su na crtežu prisutni mnogi detalji kojih prije nije bilo. Značenje crteža je jasnije, kao i shema crteža. To znači da će dijete, primjerice crtajući more, u crtež inkorporirati ribe, školjke, pijesak i slične elemente koji su po njemu dio sheme „more“. U ovoj fazi djeca također počinju koristiti zamjene za određene objekte, primjerice „V“ simbol za ptice u letu. Češće u crtežu koriste simbole, čak i riječi. Crteži ljudi će sadržavati mnogo više detalja (odjeća, pjegice, usnice umjesto linije itd.). Glavni znak shematske faze je crtanje iz određene perspektive, bez transparentnosti koja je česta u prethodnoj fazi (pr., tijelo vidljivo kroz odjeću).
Naravno, treba imati na umu da je svako dijete individua za sebe pa se navedene faze ne moraju strogo poklapati sa svačijim iskustvom. Ipak, ako postoje veća odstupanja, dobro je posavjetovati se sa psihologom.