Djeca čuju svoje roditelje i ostale odrasle kako se imenom obraćaju jedni drugima i žele to oponašati.
Kada vaše dijete ovo čini, zapravo se igra odraslih, jednako kao što marljivo slaže svoje „važne dokumente“ i nosi ih u svojoj malenoj aktovci ili fasciklu. Možda će se čak i nasmijati dok ovo radi jer shvaća obrat koji se dogodio, jednako kao što će se smijati ako se pravite da četkicom za zube četkate kosu.
Kada čujete dijete kako govori „Jasna, dodaj mi, molim te, čašu vode!“ na trenutak se možete zbuniti. Ali zapamtite da je u odnosu na druge probleme, ovo relativno nevažno pitanje.
Ako vas ne smeta, ne morate davati nikakvu pozornost cijeloj stvari, jednostavno uobičajeno postupajte s djetetom dok faza ne prođe sama. Čak i ako vas ovo ponašanje smeta, nemojte se zbog toga pretjerano uzrujavati pred djetetom jer postoji mogućnost da ga time potaknete da nastavi.
S druge strane, ako vam se zaista nikako ne sviđa da za dijete budete Vesna/Željka/Tonka ili se to razvuče na duži period od onoga koji možete tolerirati, dajte djetetu do znanja da želite da vas zove mama. Objasnite mu da vam se sviđa što imate posebno ime u obitelji kojim vas može dozvati samo vaše dijete. Tako naglasite posebnu prirodu vašeg međusobnog odnosa.
Ovu priliku također možete iskoristiti da s djetetom razgovarate o tome kako da se obraća odraslima. Moglo bi mu biti zabavno da sazna koje će sve titule i samo nositi tijekom života i koji nazivi se podrazumijevaju za koga u njegovoj okolini. Npr, učiteljica će biti gospođica Petrović, najbolji prijatelj jednostavno Petar, vaša sestra će mu biti teta Ela, a vaš otac djed Zvonko.
I ne brinite se. Na kraju će i ova faza proći, a dijete će doći u neku potpuno novu s kojom ćete se morati suočiti.