Ježeva kućica

Postoje umjetnička djela za djecu koja izazivaju veliku omiljenost među malim ljudima, a da mi odrasli ne možemo pouzdano ustanoviti koji su pravi razlozi tolikom uspjehu. Ćopićeva Ježeva kućica sigurno pripada takvim zagonetnim slučajevima.

Priča u stihu o ježu koga lija pozove na večeru i unatoč svojim zamamnim ponudama ne uspije potkupiti, očarala je naraštaje klinceza i klinaca - kao slikovnica, u zvučnom izdanju, kao često izvođena predstava... Djeca, naravno, vole životinje koje govore, pa barem polovina književnosti za djecu počiva na tom načinu oblikovanja likova i radnje. Nema naizgled neke osobitosti i iznenađenja u Ježevoj kućici koji bi objasnili toliku popularnost ove priče u dječjem svijetu.
Ipak, ono koliko možemo mi odrasli nazrijeti krije se u činjenici da Ježurka Ježić predstavlja mudrog dobričinu koji drži do svoga doma i lako prepoznaje lažne ponude. Time valjda budi iskrene simpatije u malih gledatelja i oni ga prepoznaju kao lik od povjerenja, onoga koji među životinjama predstavlja "pozitivca" i čije se putovanje i natezanje s vukom, medom, divljom svinjom i lisicom mora poduprijeti i navijati za bodljikavca.

Kazalište lutaka voli jasne i čvrsto oblikovane likove, ne prezajući nimalo od crno-bijelih stvorova. Dobro i Zlo moraju biti lako prepoznati, pobjeda je vazda na strani Dobra. U Ježurki Ježiću poštovane su te obveznice i vjerojatno zato djeca s puno razumijevanja prate ježevu pustolovinu.
Redatelj i dramaturg Božidar Violić sačuvao je u predstavi izvornu priču, poštujući autorsko djelo, ali i očekivanja malih gledatelja. (Igor Mrduljaš)

Pripovjedač: Željko MAVROVIĆ
Ježurka Ježić: Đuro ROIĆ
Lisica Mica: Andrea BAKOVIĆ
Vuk: Anđelko PETRIC
Medo: Žarko SAVIĆ
Divlja svinja: Pero JURIČIĆ
Poštar, zec, sova: Katarina PERICA
Catering: Leonard Mišić i Juraj Rendulić

Redatelj: Boško Violić