Tajna leptira vrste monarh

Tajna leptira vrste monarh Svake godine, leptiri vrste monarh prezimljuju u planinama sjeverno od Mexico Cityja, putujući i po 4800 kilometara od Kanade na jug. Sada, kad je na sjevernoj hemisferi proljeće, ženke monarha odlaze na sjever da bi položile jajašca, ponekad sve do središnjeg dijela SAD-a. Kako tako sićušnoj životinjici uspijeva preletjeti tako velike udaljenosti - i to vrlo precizno - dugo je bila tajna. Znanstvenici sada otkrivaju iznenadujuće odgovore.

Duboko u šumama Michoacana, nekoliko sati vožnje sjeverno od glavnog grada Meksika, turisti promatraju milijune leptira monarha, koji gusto prekrivaju smreke i grmlje u tom području. Narančasti leptiri na jarko zelenom lišću upadljivi su i prekrasni u kontrastu prema modrom nebu. Nakon što su prezimili u ovim šumama, leptirice u proljeće odlaze na sjever, ali ne sve do Kanade, nego najdalje do Kanzasa, gdje - kao i na drugim, južnijim lokacijama u Americi, liježu jajašca na mlječiki.

To je odiseja koja inspirira Chipa Taylora, direktora međunarodnog programa osmatranja monarha, u Lawrenceu, u Kanzasu, više od dvije tisuće kilometara sjeverno od zimovališta monarha: "Najčešće ih vidimo između 14. i 21. travnja, ako dođu tako daleko na sjever. Uglavnom izgledaju jako loše, rastrganih krila i od umora uspiju samo puzati od jedne biljke mlječike do druge kako bi polegli jaja. Jedva još mogu zalepršati krilima".

Jednako zadivljujuća kao i udaljenost koju oni prelete je i njihova sposobnost navigacije za koju koriste osjete vida, njuha, dodira i druge. Kako bi istražili njihovu migraciju, znanstvenici prate normalnu trasu leta, potom ometu leptire i ponovno ih prate kad nastave let. Taylor kaže da je njegova ekipa znanstvenika ustanovila da leptirima treba vrlo točna informacija o Zemljinim magnetskim poljima: "Samo deset sekundi izloženosti jakom magnetskom polju dovoljno je da leptiri potpuno izgube orijentaciju. Više ne mogu nastaviti trasom koju su prije slijedili".

Na Sveučilištu Massachusettsa, znanstvenik Steven Reppert i njegova ekipa koriste svojevrsni simulator leta u kojemu proučavaju što sve utječe na navigacijske sposobnosti monarha. Vidjelo se da leptiri koriste vizualne pokazatelje o dnevnom nebu prema kojima namjeste svoj unutrašnji kompas, kao i biološki sat svog mozga koji regulira hormone i ponašanje. No, znanstvenici su se prilično iznenadili kad su obratili pažnju ticalima tih insekata: "Ticala su stvarno čudesni organi. Ona osjećaju mirise, vibracije, mogu služiti i kao uši, osjetiti razlike u atmosferskom tlaku. One pružaju leptiru ogroman broj informacija".

Ekipa dr. Repperta raznim je pokusima ustanovila da ticala registriraju i svjetlost, te da stvaraju signale za
mozak koji su vjerojatno jednako važni kao i oni koji potječu iz očiju. Upravo zato, leptiri monarsi uspijevaju pratiti svoj kurs leta čak i ako ih ometaju vjetrovi i druga iznenađenja. Kako svi ti faktori djeluju zajedno još uvijek nije posve jasno. No, kako kaže Reppert, otkrivanje daljnjih pojedinosti tih mehanizama kod leptira moglo bi pomoći u razumijevanju cirkadijurnih satova kod drugih životinja i kod ljudi.

(Izvor: VOA News)




KLINFO klub - top 5
1.) Fašnik!
2.) Mupeti u kinima
3.) Rukometna repka
4.) Doktor Who
5.) sjedi5.hr
KLINFO klub - Ispeci pa reci

Pratiš li sapunice? Koju?

Napiši nešto i ti
KLINFO klub - video tjedna