Iako nisam sigurna da je ova nagradna igra namijenjena i nama mamama sa velikom djecom, imala sam potrebu nešto napisati. Ako ništa, podsjetiti ću se koliko sam sretna sa svojom djecom…
Mama sam dva, sad već mogu reći, mladića, a ne dječaka..David 20 i Luka 15 godina. Kao i svakom roditelju, oni su za mene sve na svijetu…, da nema njih, vjerojatno nikada ne bih zaplakala od sreće…
Kako si ih uspjela odgojiti takvima? – to je pitanje koje često čujem od svojih prijatelja i poznanika. Mislim da nisam radila ništa posebno osim što sam ih pustila da sami dišu i prateći ih podržavala i učila. Možda ima jedna stvar koja je pomogla, a ta je da sam dugo bila s njima tj. nisam radila dok nisu krenuli u školu.
To vrijeme sam posvetila njima, jako smo se puno igrali, bili smo toliko kreativni da nam je u stanu sve bilo bijelo od brašna, igračke, papiri i bojice bili su posvuda, al’ nije mi ništa smetalo jer smo svi zajedno uživali. Puno smo vremena provodli u prirodi i danas se to trudimo održavati.
Često su mi prijateljice govorile kako su im njihova djeca nabadala na nos kako smo mi drugačiji i kako im je kod nas lijepo. Danas su to dva krasna emotivna, kreativna, umjetnička bića, mogu reći da znaju cijeniti život i ljude oko sebe.
Uvijek su bili skromni i dovoljno je bilo objasniti im zašto nešto ne mogu dobiti, zašto nešto nije ispravno i što je pravo. Kada su bili mali, mamili su nam osmijeh i kada se mi nismo dobro osjećali. Danas nam mame osmijeh i suze radosnice kada nas, mamu i tatu, pozovu u sobu i odsviraju nam i otpjevaju neku skladbu koju su zajedno uvježbali…to završi tako da svi skupa zapjevamo.
Dobri su učenici (čak odlični), imaju puno aktivnosti, za sada nisu tipčni današnji mladi koji vole noćni život i lude provode, imaju osjećaja za ljude i životinje. Da li su se “takvi rodili” ili je stvar ipak u odgoju ne mogu reći, znam samo da smo suprug i ja s njima sretni i da nam je žao što vrijeme tako brzo leti.
Mama Snježana
