Sedam jednostavnih koraka do sretnijeg i zadovoljnijeg djeteta

U današnjem ubrzanom tempu možda roditelji ponekad sreću djeteta ostave po strani. Onu pravu, iskrenu, spontanu sreću i veselje koju dijete doživi zbog malih stvari i sitnica.

sretna mama i dijete

Veselje i ponos zbog dječjih postignuća i prekretnica stalno je prisutno i uglavnom bučno proslavljeno, no jesu li djeca u tim trenutcima zaista iskreno sretna ili jednostavno slijede roditeljski plan koji im je zacrtan? Pojedinoj djeci zaista ne treba puno da bi bila sretna i ispunjavaju ih male stvari poput igre u dvorištu, dok pojedina imaju pružene razne mogućnosti, a ustvari im je svega previše.

Najvažnije, potrebno se fokusirati na dijete i saznati što ga zapravo veseli. Ako je to skakanje u lokvu vode, dozvolite neka skače. No, postoje i mali znakovi sreće, univerzalni za djecu diljem svijeta, koji ih čine sigurnima u svakodnevici, a riječ je o rutini i malo roditeljskog prostora. Jednom kad im se stvori rutina, djeca u njoj uživaju, a kada izostane osjećaju se nesigurnim i zbunjenim.

Djeca koja su sretna i zadovoljna:

1. Jedu na vrijeme

Možda na prvu djeluje kao prejednostavna roditeljska strategija. No, kada bolje razmislite ni odrasli se ne osjećaju najbolje kada su gladni. Tada se pojavljuje nervoza i izostaje fokusiranost. Kako je tek djeci koja te osjećaje ne mogu kontrolirati? Stoga, osim ako nije baš u pitanju izvanredna situacija koja se ne ponavlja često, nastojte da djeca jedu u pravilnim razmacima i svakodnevno u otprilike isto vrijeme kako bi bili sretni i zadovoljni, a mozak i tijelo se pravilno razvijalo.

2. Dovoljno spavaju

Dakako, nisu sva djeca spavači i ne provode svi u spavanju jednako vremena. Ali, djeca vole rutinu i odlazak na spavanje u otprilike isto vrijeme svaki dan. Na taj način stječu naviku odlaska na spavanje i samu potrebu za spavanjem. Iako zvuči jednostavno, ponekad zaista nije, ali djeca trebaju naučiti spavati, a na roditeljima je da ih nauče kako.

3. Igraju se bez uputa

Nažalost, današnja djeca na određeni način sputana su u igri. Igračke im govore kako se igrati, igračke se igraju gotovo umjesto njih... Ispravno se zapitati kamo je nestala dječja mašta? Nije nestala, samo su je današnje igračke i "moderno" doba u kojem živimo gurnule malo u stranu. Razvijanje dječje mašte iznimno je važno za njihov rast i psihički razvoj, pa stoga djecu treba pustiti neka izmišljaju igre samostalno, a kruti raspored i uputstva ostavite sa strane.

4. Iskazuju emocije

Kada su ljutiti i razočarani viču, kada su tužni plaču. Ponekad možda imaju i izljeve bijesa kada nije po njihovom. Sve je to normalno. Djeci treba dopustiti iskazivanje emocija čak i ako baš nije najbolji trenutak. Očitavanjem bukvica i lekcija djetetu koje je u naletu bijesa, neće se postići ništa. Smireni roditelj i smireno dijete trebaju porazgovarati o onome što se dogodilo i kako to riješiti. U svakom slučaju dozvolite im da iskazuju emocije. Zadržavanje loših i negativnih emocija u sebi, može dovesti do različitih negativnih emocija prilikom odrastanja i u odrasloj dobi.

5. Donose odluke

Djeca zaista imaju malo kontrole nad svojim životom. Što je i normalno, jer odrasli su ti koji donose odluke. Kako bi im pružili mogućnost sudjelovanja i odlučivanja, dozvolite im malo donošenja odluka. Dozvolite im da, primjerice, odaberu odjeću koju taj dan nose u vrtić, predlože hranu koju oni zapravo žele jesti jednom tjedno. Te sitnice sigurno će izmamiti osmjeh na malena lica.

6. Vole kad ih se sluša

Iako su "samo" djeca i oni vole kad ih se sasluša i poštuje. I ne samo to, oni itekako znaju prepoznati razliku kada im roditelji posvete pažnju, a kada ih samo "usput" saslušaju ne pridavajući preveliku pažnju rečenom. Osim što su sretniji kada ih se sluša, povećava im se samopouzdanje i gradi komunikacija na relaciji roditelj - dijete.

7. Imaju bezuvjetnu ljubav roditelja

Nevažno koliko puta učinili krivu stvar ili ponovili grešku, roditelji uvijek bezuvjetno vole svoje dijete. Djetinjstvo se sastoji upravo od pravljenja grešaka i učenja na njima. Kada znaju da ih roditelji u potpunosti podržavaju, djeca su sigurnija u sebe i svoje odluke, što donosi mnoge dobrobiti u odrastanju, kao i kasnijem životu.