Sretna majka znači sretno dijete: Uz majčinstvo, njegujte i odnos sa samom sobom

Za dolazak djeteta nikada nećete biti u potpunosti spremni. Čak i majke koje godinama pokušavaju zanijeti, izbezume se u trenutku kad shvate kakva ih uloga očekuje.

majka_beba_Pixabay

Majčinstvo je zahtjevan i iscrpljujuć posao koji ne poznaje godišnje odmore ni pauze, a odgovornost koja odjednom sjeda na majčina leđa može biti zastrašujuća. Ipak, radost koja dolazi s njime ponekad je sasvim dovoljna da sva težina ode u zaborav.

Zadovoljne majke imaju jedan zajednički nazivnik, a riječ je o unutarnjem miru koji se onda itekako prenosi na dijete i pomaže ostvariti bliskost kakvoj većina roditelja teži. Ključ ostvarivanja takvog odnosa majke i djeteta (isto se odnosi i na odnos oca i djeteta) jest u zadržavanju i njegovanju odnosa sa samim sobom.

Osim što sam majka ja sam i ...

Trkačica polumaratona, amaterska kiparica, strastvena čitateljica povijesnih romana, vjerna prijateljica, zabavna i strastvena supruga, strina koja svoje nećake svake subote vodi u kazalište i žena koja voli sebe. Ovom nizu svaka žena može nadodati mnoštvo aktivnosti koje je zadovoljavaju i čine osobom koju voli svakog jutra pogledati u ogledalu.

Dolaskom djeteta majke se ponekad moraju odricati vlastitih užitaka i stilova života kako bi se djetetu u potpunosti posvetile. Jasno je da dijete zaslužuje svoju majku, spremnu da bude uz njega kad mu zatreba, da je osjeća pored sebe i s njom izgrađuje odnos. Jasno je i da žena koja odluči biti majka, svjesno pristaje odreći se određenih užitaka kako bi uživala u svojemu djetetu no jednako tako žena dobivanjem nove uloge, one majčinske, ne gubi sve ostale, koje ju čine takvom kakva jest.

Zanemarivanje nekoliko prijašnjih apekata života smatra se prilagodbom na novu situaciju i promjenom prioriteta no potpuni ulazak u ulogu majke i zanemarivanje svake druge uloge, dovodi do osobnih frustracija koje se lako mogu prenijeti na dijete i štetno djelovati ne samo na taj nego i svaki drugi odnos.

Ne zaboravite na vlastite želje i potrebe

Nakon poroda, majke se različito nose s novom situacijom. Neke ulaze u stanja jake euforije, dok se druge osjećaju potišteno i zbunjeno. Ovakvi osjećaju, pomiješani s velikom dozom iscrpljenosti očekivani su no majke im ne bi smjele dozvoliti da prevladaju.

Prvi se konflikti javljaju unutar vlastitoga doma. Partner se počinje osjećati odbačeno i zanemareno, a majka takvu kritiku nerijetko shvati kao napad na sebe i njegovu nedovoljnu zainteresiranost za povezivanje s djetetom.

Bliski prijatelji koji nemaju djece, počinju se osjećati nevažno jer njihovi problemi i vaši, nekoć zajednički interesi, nestaju pred potrebom da pričate isključivo o djetetu. Majke se ponekad i potpuno distanciraju od prijatelja s kojima ne mogu satima razgovarati o boji osipa na bebinoj guzi. Osjećaju se neshvaćene i radije biraju osamu s djetetom ili druženje s prijateljima koji imaju djecu.

Svaka takva osuda majku čini nemirnom i potištenom, osjeća se osamljeno, a u onda u djetetu pronalazi utočište i još više zanemaruje sve svoje uloge, jačajući onu majčinsku.

Nije rijetkost da žene nakon poroda izgube doticaj sa stvarnim svijetom i svakodnevnim izvorima veselja poput hobija ili jednostavnih navika koje su ih veselile. Zatvaranje u svemir u kojemu postoje samo dijete i majka, stvara veliku frustraciju ostalim članovima obitelji i prijateljima, a to se postepeno reflektira i na majku.

Ne zanemarujete dijete, ako ugađate sebi

Iskrivljena, staromodna percepcija u kojoj se majku osuđuje ako čitavu sebe nije podredila odgoju djeteta, uglavnom je glavni razlog zašto se žene nakon poroda otuđe od prijašnjeg načina života. Majke same sebi znaju nametati osjećaj krivnje ukoliko su si priuštile izlazak bez djeteta ili višak vremena( ako to uopće postoji) iskoristile za sebe, umjesto za dijete.

Ključ zdravog odnosa s djetetom, posebno u novorođenačkoj dobi jest ravnoteža. Majka koja je prezabrinuta, opsjednuta djetetom i lišena svih svojih uloga koje je kao žena ostvarivala do poroda, ne može svojemu djetetu pružiti ono što mu je potrebno.

Svako dijete, osim primarnih potreba, treba roditelje koji su zadovoljni samima sobom. U takvoj atmosferi dobiva priliku izrasti u ljubavi i u okruženju samosvjesnih i ispunjenih odraslih ljudi koji mu mogu poslužiti kao dobar primjer za život.