Zašto boravak pred ekranima umanjuje socijalne vještine djece?

Svi osjećamo da svi ti sati provedeni pred ekranom i izloženost tako velikoj količini digitalnih sadržaja mora negdje ostaviti posljedice i na djecu i na odrasle.

????????????????????????

Mnoge studije dokazale su da preduga dnevna izloženost djece sadržajima s televizora i računala te sjedenje pred ekranima, ima niz nepovoljnih posljedica na njihovo ponašanje, emocije, pa čak i zdravlje.

Isto tako, previše vremena provedenog ispred ekrana ima vrlo nepovoljni učinak na socijalizaciju i odnose s vršnjacima kod djece. Kako to točno televizija poništava socijalne vještine kod djece?

Najnovija studija Sveučilišta u Kaliforniji, objavljena u časopisu Computers in Human Behaviour, dokazala je da su djeca koja su provela samo pet dana izolirana od bilo kakvih digitalnih sadržaja (TV-a, računala, mobitela, tableta i igrica), pokazivala puno bolje rezultate na testiranju vještina čitanja emocija kod drugih ljudi. To je vrlo važna vještina jer je preduvijet za zdravu i uspješnu socijalizaciju. Djeca bi trebala naučiti "čitati" tuđe emocije kako bi na vrijeme i uspješno prilagodila svoje ponašanje u odnosu na osobe iz svoje okoline.

Studija je zapravo željela vidjeti kako digitalni sadržaji utječu na našu sposobnost komuniciranja licem-u-lice?

U studiji je sudjelovalo 50-tak djece prosječne dobi 12 godina koji su bili poslani u kamp te proveli pet dana na otvorenom, igrajući se, u druženju, učenju i zabavi. Djeci nisu bili dostupni ni televizor, ni računala, pa čak ni mobiteli. Iako su u početku negodovali, na kraju su se i sami začudili koliko im je bilo lijepo i govorili su kako su osjetili istinsku zabavu.

Ta je grupa djece potom bila testirana s vršnjacima iz iste škole, koji nisu bili u kampu i nastavili su sa svojim uobičajenim "digitalnim životom".

Djeca iz obje grupe dobila su, prije kampa i nakon povratka iz kampa, fotografije ljudi čija lica pokazuju razne osjećaje - tugu, ljutnju, napetost i slično. Isto tako, djeca su gledala razne video isječke u kojima su razni ljudi bili u raznim interakcijama te pokazivali različite emocije. Zadatak im je bio prepoznati i opisati te emocije.

Nakon samo pet dana slobodne igre s vršnjacima u kampu, grupa djece koja je bila odvojena od digitalnih sadržaja, mnogo je bolje "čitala" emocije ljudi. Puno su bolje prepoznavali razne neverbalne signale i znakove (ekspresije lica, govor tijela, geste, mimiku) nakon kampa, nego na testiranju prije odlaska u kamp. Rezultati učenika koji nisu bili u kampu, nakon pet su dana ostali isti.

Sve navedeno dovodi stručnjake do zaključka da bi možda učitelji i roditelji trebali malo zakočiti u korištenju digitalnih sadržaja u svrhu učenja. Voditeljica istraživanja Patricia M. Greenfield kaže: "Mnogi naglašavaju i traže samo pozitivne učinke digitalnih medija u obrazovanju, a malo tko bavi se negativnim posljedicama. Smanjena sposobnost čitanja emocionalnih znakova jedna je od tih negativnih posljedica. Djeca neće razumjeti emocije drugih ljudi. Zamjena osobne licem-u-lice interakcije onom digitalnom i putem interneta, dokazano umanjuje socijalne vještine".

Stručnjaci stoga savjetuju roditeljima da ograniče digitalnu zabavu (ne da je u potpunosti ukinu), ali da svakako djeci omoguće druženje s vršnjacima. Kako prepoznati emocije drugih ljudi mogu naučiti samo u direktnoj interakciji s drugom djecom.