), kod određenih bolesti, osobito bolesti mokraćnog sustava. Pedijatrima i psiholozima uzroci su više manje poznati i nakon pregleda i razgovora postavljaju dijagnozu i propisuju liječnje. Međutim, ono što je do sad bilo manje poznato jest da noćno mokrenje u krevet mogu uzrokovati crijeva, odnosno zatvor ili konstipacija.
Nedijagnosticirana konstipacija je faktor koji u velikom broju slučajeva pridonosi pojavi noćnog mokrenja.
U novoj studiji urološkog odjela medicinske ustanove Wake Forest Baptist Medical Center otkriveno je da su djeca koja su bila podvrgnuta terapiji laksativima (za čišćenje crijeva) i klistiranju prestala mokriti u krevet unutar tri mjeseca.
"Većina te djece nije imala simptome koji se pripisuju zatvoru, pa roditelji nisu imali pojima da djeca imaju konstipaciju", kazao je dr. Steve J. Hodges, voditelj istraživanja i urolog na spomenutom medicinskom centru. Djeca su imala stolicu u rektumu, a upravo to je problem koji se pokušao riješiti njegovom studijom. Stolica koja se zadržava u rektumu, odnosno donjem dijelu crijeva, pritišće mokraćni mjehur i onemogućava ga da zadrži mokraću.
Dr. Hodges napominje kako se već 20 godina u medicini zna da zaostala i tvrda stolica u rektumu može uzrokovati noćno mokrenje, no vrlo mali broj liječnika to uzima u obzir prilikom pregleda djeteta.
Normalni simptomi konstipacije, odnosno zatvora su neredovita i vrlo tvrda stolica. Čak i kad dijete ne pokazuje te simptome, moguće je da odlazi na spavanje sa zadržanom stolicom u rektumu. Štoviše, upravo je to ova nova studija potvrdila pomoću rendgenskog snimanja.
U studiji je sudjelovalo 30 djece između 5 i 15 godina, koja pate od noćnog mokrenja duži period. Rendgenske snimke pokazale su da su sva djeca imala tzv. rektalne ekspanzije različitog stupnja, izazvane zadržanom stolicom. Čak 4 od 5 djece imalo je tvrdu stolicu koja odgovara simptomu zatvora, iako je tek 1 od 10 djece imalo u povijesti bolesti dijagnosticirane simptome zatvora u prošlosti.
Kada su djeca dobila laksative ili bila podvrgnuta klistiranju, njih 25 od 30 (83%) više uopće nije mokrilo u krevet i to unutar svega tri mjeseca.
I sam dr. Hodges isprobao je liječenje noćnog mokrenja liječenjem konstipacije te je uspješno izliječio već 200 malih pacijenata. Osim kod noćnog mokrenja, postupak je navodno učinkovit i kod liječenja urinarnog refluksa - stanja u kojem abdominalni tok urina ide od mjehura natrag prema bubrezima. Kada je ispraznio rektum, refluks se sam od sebe regulirao.
Noćno mokrenje pogađa oko 15% djece predpubertetske dobi, a često se ponavlja u više generacija kod iste obitelji. Isto tako, dječaci češće mokre u krevetu nego djevojčice.
Dr. Hodges savjetuje da se djeca koja pate od noćnog mokrenja pošalju na rendgensko snimanje ili ultrazvuk kako bi se provjerilo imaju li zadržane stolice u rektumu, a prije no što im se pripiše neki lijek ili operacija.
Urolozi koji nisu sudjelovali u istraživanju kažu da je potrebno još istraživanja, jer je ova studija napravljena na relativno malom uzorku djece, a nije ni dokazano jesu li djeca prestala mokriti zbog postupka čišćenja crijeva ili sami od sebe. Drugim riječima, nije dokazano uzročno-posljedična veza između klistiranja i prestanka noćnog mokrenja.
Studija je objavljena u stručnom časopisu Urology.