Noćno mokrenje se može produžiti do školske dobi, što je ujedno i krajnja granica do kada se normalno uspostavlja kontrola.
Ako se noćno mokrenje ponovno javlja nakon što je već jednom bila uspostavljena kontrola (sekundarna enureza) opravdano je istražiti moguće organske uzroke (neurološke bolesti, bolesti endokrinog ili mokraćnog sustava) ili psihičke poteškoće.
Simptomi koji ukazuju na organske (tjelesne) uzroke noćnog mokrenja:
• prekomjerno izlučivanje mokraće noću – ako je volumen mokraće veći od iznosa koji je jednak (godine+1)x30 izraženo u ml (dio mokraće koji "pobjegne" u pelenu ili posteljinu treba izmjeriti vaganjem)
• ako dijete mokri češće od 6 puta tijekom dana, uz uvjet da ne uzima prekomjerne količine tekućine
• "bježanje" mokraće danju
• iznenadan i snažan nagon za mokrenjem koji dijete teško kontrolira
• ako mokraća tijekom mokrenja ne teče u neprekinutom mlazu, nego on bude često isprekidan
• opstipacija (zatvor stolice)
Bez obzira na to je li riječ o primarnoj enurezi (dijete nije nikada uspostavilo kontrolu mokrenja noću) ili sekundarnoj (nakon što je uspostavljenja kontrola, noćno se mokrenje ponovno javilo) treba se posavjetovati s pedijatrom. Ako kontrola nije nikada bila uspostavljena treba biti strpljiv i nastojati ne iskazivati svoju (roditeljsku) frustraciju zbog navedenog problema. Dijete ne mora uspostaviti kontrolu noćnog mokrenja do školske dobi.
Djeca koja mokre noću češće su vrlo senzibilna i emocionalno zahtjevna djeca. Iskazivanje roditeljske frustracije donosi im osjećaj krivnje i smetnje se uobičajeno pogoršavaju. Preporučuje se smiren i blag ali i odlučan pristup; vjerovati da dijete može uspostaviti kontrolu nad mokrenjem te odlučnost da mora preuzeti dio odgovornosti za posljedice mokrenja (sudjelovati kod noćnog presvlačenja posteljine i odjeće).
Korištenje noćnih pelena ne preporučuje se jer sprečava učinak neugode zbog mokre odjeće, a izostanak neugode priječi nastanak refleksa uspostave kontrole i problemi traju značajno dulje.
Preporučuje se kroz dan provoditi "trening" mjehura zadržavanjem urina čime se povećava kapacitet mjehura i povisuje prag osjećaja njegove punoće i okidanje procesa pražnjenja. Dijete treba mokriti neposredno prije odlaska na spavanje. Preventivno buđenje tijekom noći se uglavnom ne preporučuje, naročito ne u djece koja negoduju zbog buđenja. Korisno je uskraćivati unos tekućine nakon kasnih poslijepodnevnih sati.
Djeca koja imaju naviku kontinuiranog pijenja slatkih napitaka na bočicu uobičajeno piju puno više tekućine nego što im objektivno treba jer piju zbog osjećaja ugode u ustima. Nakon navršene treće godine života emocionalne potrebe djece trebaju biti zadovoljene drugim kanalima i na drugi način.
Problem noćnog mokrenja može se javiti i u djece koja imaju povećane krajnike ili su prehlađena jer zbog disanja na usta i suhoće usne šupljine piju više tekućine.
Noćno mokrenje koje se proteže u školsku dob zahtijeva specijaliziranu liječničku pomoć.
Piše: doc. prim. dr. sc. Milivoj Jovančević, pedijatar
Izvor: Moj vrtić – priručnik za sretnije odrastanje