.
Stručnjaci smatraju kako se napitci od riže (rižino mlijeko) uopće ne bi smjeli koristiti u prehrani dojenčadi i male djece.
Riža prirodno sadrži višu razinu arsena od drugih žitarica zbog fiziologije biljke i načina na koji raste u poplavljenim rižinim poljima. Razina anorganskog arsena ovisi o vrsti riže i načinu njezinog uzgoja. Organski ili anoganski arsen nije dobar za djecu.
Trenutačno u zemljama Europske unije i Sjedinjenim Američkim Državama nisu regulirane namirnice koje sadrže arsen jer se "sigurna" razina arsena za konzumaciju ne može odrediti. Zabrinutost je veća zbog toga jer se arsen nalazi u sokovima koji slove kao prirodni i zdravi.
Viša koncentracija anorganskog arsena pronađena je i u hrani baziranoj na riži, u slojevima mekinja. Konzumacija proizvoda od rižinih mekinja poput rižinih pića je mnogo rizičnija nego konzumacija sirove, ali polirane (bijele) riže.
Zbog svoje dostupnosti, prehrambene vrijednosti i relativno niskog alergijskog potencijala, riža se naširoko koristi kao izvor ugljikohidrata tijekom dojenja. Osim toga, riža i proizvodi od riže, kao što su škrob, brašno te sirup, obično se dodaju u pića i hranu za dojenčad.
Doktorica Iva Hojsak sa Sveučilišta za dječje bolesti u Zagrebu navodi da se anorganski arsen smatra izrazito kancerogenim i njegovo dugotrajno konzumiranje ili izloženost njemu mogu imati negativne učinke na ljudsko zdravlje. To potvrđuje da su bebe i mala djeca 2-3 puta izloženija anorganskom arsenu nego odrasli. Ta tvrdnja se temelji na podacima o razini arsena u hrani za dojenčad i rižinim pićima, ali su podaci ograničeni za pripravke za dojenčad koji sadrže proteine na rižinoj bazi.
Preporuke za ograničavanje razine arsena u riži
Zbog ovih problema, ESPGHAN Odbor za nutricionizam poziva na regulaciju anorganskog arsena u prehrambenim proizvodima koji se koriste za dojenčad i djecu. Hrana bazirana na riži treba se uzeti u obzir samo u slučaju dječje alergije na kravlje mlijeko, ali količina arsena u tim proizvodima mora biti naglašena kako bi se razmatralo o konzumaciji tih proizvoda od strane liječnika i roditelja.
Preporuča se ograničena konzumacija riže koja sadrži arsen, uvođenjem raznih žitarica u prehranu, kao što su zob, ječam, pšenica i kukuruz.
U dijelovima svijeta, gdje je potrošnja riže vrlo visoka, vrste riže s najnižim sadržajem arsena moraju biti označene i moraju se koristi za pripremu hrane za dojenčad.
Ovi podaci omogućuju daljnje istraživanje o utvrđivanju "sigurne" količine arsena u različitoj hrani za dojenčad i djecu te utjecaj anorganskog arsena na zdravlje.