Takav test uklonio bi potrebu za skupim i dugotrajnim promatranjima djece koja hrču, a kako bi se otkrilo boluju li od opstruktivne apneje.
Sindrom opstruktivne apneje pri spavanju je poremećaj spavanja kojeg karakteriziraju pauze u disanju tijekom sna. Da bi se prestanak disanja okarakterizirao kao apneja, mora trajati najmanje deset sekundi. Dok traje apneja, dolazi do brzog pada zasićenja krvi kisikom, te zbog toga i povišenje krvnog tlaka i otkucaja srca uz moguće poremećaje srčanog ritma.
Djeca koja pate zbog poremećaja disanja tijekom spavanja su često hiperaktivna, nemirno spavaju i imaju smetnje u ponašanju.
Nakon dugotrajnih i skupocjenih promatranja i testiranja, iskustva pokazuju da samo 20 do 30 posto djece hrče zbog opstruktivne apneje. U Hrvatskoj se takva promatranja najkvalitetnije mogu obaviti u Kliničkoj bolnici Split gdje je otvoren Laboratorij za spavanje.
Dr. David Gozal, profesor na katedri za pedijatriju na Sveučilištu u Chicagu je zajedno sa svojim kolegama proučavao 90 djece sa problemima disanja tijekom spavanja te 30 djece koja nisu hrkala u snu. Sva djeca prošla su standardne testove promatranja tijekom noćnog spavanja, a uzorci urina od svih mališana uzeti su sljedećeg jutra.
Nakon testiranja na stotine proteina iz urina, znanstvenici su otkrili da je broj proteina različiti u djece sa Sindromom opstruktivne apneje od broja proteina kod djece koja su zdrava ili ih muči "normalno" hrkanje.
"Područje biomarkera je jedno od onih u razvoju, jer taj dio medicinske znanosti može otvoriti vrata jednostavnom dijagnosticiranju raznih bolesti u budućnosti", kazao je dr. Gozal.
Sljedeći korak je ponavljanje urinarnog testiranja u nizu drugih laboratorija diljem SAD-a, i dijagnoza pomoću jednostavne metode bojanja, kako bi se potvrdili rezultati istraživanja te u konačnici potpuno uvođenje ove jednostavne dijagnostičke metode u ordinacije.
(JK, Izvor: HealthDay News)