Pedijatrica je rekla da činimo grešku jer kad zaplače odmah ga uzimamo na ruke. Stalno je okružen ljudima, voli se smijati i igrati, ali kad ga ostavimo na trenutak samoga, to su muke, plač, nervoza vrištanje. Po noći se budi uz vrištanje, po danu također. Još ga muče zubići, a uspavljivanje ide samo uz nunanje. Onda zaspi. Sam nikako ne može, sve metode smo isprobali - da mu pričamo, puštamo tihu muziku. Dijete je turbo hiperaktivno, nervozan je i ljut. Pomozite nam s odgovorom je li vrijeme za uzbunu ili su u pitanju samo zubi (rastu mu trojke). Ne znam više kome da se obratim. Imam osjećaj da je dijete samo smireno u naručju mojem i muževom. Čim ga pustimo i udaljimo se, počinju muke. Leđa nam već opadaju od nošenja. Ima li razloga za brigu? Primijetila sam da glavom miče lijevo desno kad je nervozan, stenje, mršti se, ljuti se i mrzovoljan je. Hvala. Andreja
Draga mama,
s obzirom na dob Vašeg dječaka normalno je da ima veliku potrebu za osjećajem sigurnosti. S obzirom da su mu mama i tata baza sigurnosti, najbolje će se osjećati, a onda i ponašati kada je uz Vas. Vjerujem da je to ponekad izuzetno iscrpljujuće pogotovo ako se umiruje samo kada ga se drži. Spomenuli ste da ga ponekad muče i zubići pa to svakako doprinosi njegovoj nervozi i potrebi za Vama.
Istina je da treba reagirati na djetetove potrebe, ali važno je da razlikujemo djetetovu potrebu od želje. Djetetova potreba je potreba za osjećajem sigurnosti odnosno Vaše blizine. Ta potreba ne mora nužno biti zadovoljena tako da svoje dijete svaki puta kada se pobuni nosite. Možete ga zagrliti dok npr. sjedi ili leži, maziti ga...znači bitno je da osjeti da ste fizički tu, uz njega, ali ne morate ga nužno dizati. Čini se da je do sada povezao utjehu s uzimanjem na ruke, ali s vremenom može naučiti da je siguran i kada Vam nije na rukama već kada ste mu samo fizički blizu. Zatim će se moći umiriti i kada Vas ne vidi, ali Vam čuje glas...Važno je samo da taj prijelaz bude postepen.
Da bi se dijete lakše umirilo i prihvatilo utjehu izuzetno je bitno kako se Vi tada osjećate. Vi biste se trebali osjećati kao kompetentan roditelj - sigurno u sebe i svoje postupke jer tada će dijete osjetiti Vašu smirenost i lakše će se i sam opustiti. S obzirom da ste brižna mama koja želi sve najbolje svome mališanu vjerujem da biste primijetili ukoliko ima dodatnih razloga za brigu. Ako ste ipak u nedoumici slobodno nam se javite.
Lijepi pozdrav,
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom