Dakle, gdje god da pođemo ili tko god dođe nama u posjet, čekaju me epizode nezaustavljivog plakanja i vrištanja koje znaju potrajati i po pola sata. Inače ne radim i nas dvije smo u potpunosti same, jer mi je suprug pomorac i otišao je na brod prije 15 dana na 4 mjeseca. Ima li taj strah povezanosti s njegovim odlaskom? Molim Vas za savjet jer ne možemo nigdje otići, a da plakanje ne uslijedi. Trebam li možda intenzivirati odlazak iz kuće i druženje s drugim ljudima kako bi se ona privikla na te situacije? Nadam se skorašnjem odgovoru. Lijep pozdrav, Sanja
Draga mama Sanja,
strah od nepoznatih ljudi je normalan razvojni strah u ranoj dobi kada dijete uspostavlja privržen odnos s majkom te ju razlikuje od drugih ljudi i podražaja iz okoline. Vašoj djevojčici odnos s Vama i Vaša bliskost znače sigurnost, koja je jedna od osnovnih potreba u toj dobi. Kada Vaša djevojčica osjeti druge ljude ili okolinu to joj budi nesigurnost te stoga počinje plakati i buniti se.
U tim trenutcima jako je važno da joj pružite utjehu i da ju nježno pokušate smiriti. Uz to, važno je znati da dijete može osjetiti Vaše emocionalno stanje pa ako se Vi tada uzrujate ili uznemirite veća je šansa da ćete ju teže smiriti. Potrebno je da prvo izregulirate sebe u tim situacijama te da joj smireno i vjerujući u sebe kao uspješnog roditelja pružite utjehu, dodire, maženje. Postepenim izlaganjem novim situacijama i ljudima uz osjećaj da je s Vama i da je sigurna smanjit će se i njezin strah. Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom