Bijes i razočaranje iz obiteljskog doma prenosim na svog dečka

Poštovana, zanima me vaše mišljenje oko mog problema, točnije savjet. Godište sam '91. i unutar obitelji mi je cijeli život vladao popriličan kaos.

shutterstock_1735801265.jpg

Godište sam '91 Mama i tata su godinama u disfunkcionalnom braku, a iza mame je još jedan takav brak iz kojeg ima dvoje djece koja joj usprkos godinama nisu oprostila što je otišla. Ja sam s njima u iznimno dobrim odnosima, iskrenim, i sve troje smo svjesni koliko su štete ti brakovi ostavili na nas. Tata mi je liječeni alkoholičar, ne pije 20-ak godina, ali ga ja nažalost ne pamtim kao borca, već kao tiranina koji je tukao svoje dijete, i ja njemu, usprkos godinama nisam oprostila.

Prije nekoliko mjeseci sam upoznala mladića s kojim sam se jako povezala, provodilo smo puno vremena skupa, ali bi problem nastao kad bih ja otišla kući iz mjesta gdje smo oboje studirali. Postupala sam u najmanju ruku, hirovito, bezobrazno, te ga uzimala zdravo za gotovo. Svaki put kad bih ja došla kući naišla bih na par posvađanih članova obitelji, redovno bi isplivala neka nova obiteljska tajna koja se krila od mene, "za moje dobro" i ja sam sav svoj bijes i razočaranje prenosila na njega. U više navrata mi je pokušao objasniti da stvari ne idu u dobrom smjeru kada odem kući, ali ja sam to ignorirala. Prije pola mjeseca me je ostavio, rekavši da je ovo bila disfunkcionalna veza i da ne može biti sretan s osobom kao što sam ja. Osim momka, izgubila sam i najboljeg prijatelja iz razloga što svoje probleme nisam riješila na vrijeme.

Zanima me vaš savjet po pitanju ove situacije. Emina

Draga Emina,

Iskreno mi je žao zbog tvoje obiteljske situacije i zbog svih problema koji proizlaze iz iste. Vjerujem da ti trenutno nije lako i da su te ovi prekidi odnosa pogodili. Ukoliko postoji netko u tvojoj blizini s kim bi mogla podijeliti svoje probleme i zatražiti podršku, svakako bi ti savjetovala da to učiniš. Svima nam ponekada treba topla riječ, zagrljaj ili samo razumijevanje druge osobe. I u redu je zatražiti je, posebno kada nam je zaista potrebno.

Na temelju svega što si u pismu napisala, rekla bih da si zapravo već sama sebi dala odgovor. Ja te ne poznajem pa ne mogu iznositi nikakve tvrdnje o tebi, ali ako sama kažeš da smatraš kako si svoj bijes i razočaranje iz obiteljskog doma prenosila na svog dečka, tada je moguće da je to doista bilo tako. Budući da si osvijestila da to činiš, moje pitanje tebi je što možeš učiniti po tom pitanju? Kako možeš ispoljiti svoje frustracije i bijes a da to nije na način koji šteti tebi ili drugima?

Činjenica je da kada nešto kod sebe prepoznamo – primjerice neki obrazac koji se ponavlja u našim odnosima a ne dovodi nas do uspjeha - da je to prvi korak ka promjeni. Ako je moja prethodna veza završila iz razloga što nisam dovoljno cijenila partnera, što nismo komunicirali, što sam na njega prenosila svoje frustracije, to ne znači da isto tako mora izgledati i moja buduća veza. Na odnosu treba raditi i njegovati ga. On je kao biljka: ako ga ne zalijevamo i ne brinemo da ima dovoljno svjetla, uvenuti će. Samo osvješćivanje da činimo nešto što nije u redu, dobar je korak da razmislimo što onda možemo promijeniti kako više ne bismo povređivali drugu osobu.

Vjerujem da ti nije jednostavno suočavati se sa svime što se događa u tvojoj obitelji. I sigurna sam da takvi disfunkcionalni odnosi negativno utječu na tebe što se potom održava i na druge odnose u tvom životu. Iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da se obratiš psihoterapeutu koji će ti pomoći da proradiš sve emocije vezane uz obitelj, da naučiš adekvatno reagirati, da prepoznaš ograničavajuća uvjerenja koja te sprečavaju da živiš kvalitetno i u konačnici, da dobiješ prijeko potrebnu podršku.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Centar Budi svoj