Zaručnik se pridržava sudskog rješenja, a ponekad djeca ostanu i duže od izrečenog kod nas ako mu bivša supruga dozvoli. Sada svakih tjedan dana bivša želi da djecu uzima k sebi tj. kod nas, a ako je odbije prijeti mu se preko djece. Što nam je činiti, jer svi smo počeli biti tankih živaca. Bivša želi da svaki put kad njoj odgovara uzimamo djecu k sebi. Djeca su stara 11 i 13 godina. mira
Draga čitateljice,
vjerujem da Vam trenutno nije lako i da se nalazite u osjetljivoj poziciji. Na temelju iskustva u radu s obiteljima mogu zaključiti da sama rastava braka roditelja za djecu nije toliko stresna koliko je narušen odnos u kojemu roditelji vlastite frustracije i nezadovoljstva uslijed prekinutog partnerskog odnosa prelamaju preko djece.
Budući da Vi niste direktno u tom odnosu, sami ne možete učiniti puno. Vama kao sadašnjoj partnerici mogu samo savjetovati da nikada pred djecom ne govorite negativno o njihovoj majci (ma koliko smatrali da su njezini postupci neadekvatni) niti da neverbalnim znakovima pokazujete vlastito nezadovoljstvo. Nažalost, djeca u ovakvoj situaciji često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima i narušeni odnosi u kojima bivši partneri (i njihovi novi partneri) ne kriju međusobnu netrpeljivost i nastale razmirice iznose pred djecom mogu vrlo štetno utjecati na njih.
Nadalje, Vašem zaručniku bi savjetovala razgovor s bivšom suprugom u kojemu će iskreno i bez optužbi iznijeti sve što smatra da bi trebalo promijeniti (ukoliko naravno dijeli Vaše mišljenje i smatra da se bivša supruga ne ponaša primjereno) i prijedlog da zajedničkim snagama pokušaju riješiti probleme koji su nastali – a sve radi dobrobiti djece koja im je, vjerujem, oboma u interesu. Hoće li taj razgovor nešto promijeniti ili ne – ne znam – no, na njezine postupke i tako ne može utjecati. Može utjecati jedino na vlastite postupke i reakcije, a vjerujem da je neuplitanje djece u njihove razmirice (s njegove strane) i pozitivan stav prema njihovoj majci itekako važan za dobar odnos s djecom.
Ukoliko problemi s bivšom suprugom eskaliraju do te mjere da mu se susreti i druženja s djecom opstruiraju, da se bivša supruga ne pridržava sudske odluke i da ni na koji drugi način nije moguće s njom uspostaviti odnos, tada mu svakako savjetujem da se obrati institucijama – Centru za socijalnu skrb – s dopisom u kojemu traži asistenciju stručnjaka iz Centra. U Centru uvijek može zatražiti razgovor sa psihologom ili socijalnim radnikom koji može pozvati i bivšu suprugu i pomoći im da se upravo radi djece (koja su u cijeloj ovoj situaciji najvažnija) dogovore i porade na roditeljskom odnosu i zajedničkom nastupu spram djece (što bi kao roditelji, neovisno o prekidu partnerskog odnosa, trebali imati).
Vama i Vašem partneru želim puno sreće.
Kristina Bačkonja dipl. psiholog i NLP trener