Stvar se mijenja kada dođe u kontakt sa svojim bratićem koji zbog razvoda roditelja dva tjedna boravi kod majke, a dva tjedna kod oca (mog bratića). Njegov bratić ima šest godina, traumatiziran je cijelom situacijom oko razvoda roditelja nakon što ih je majka napustila kada je on imao dvije i pol godine, stalnim promjenama sredine, otvoreno govori o majci s mržnjom iako njegov otac nikada ne govori ružno o majci. Psuje, divlja, udara baku i oca (oni na to sve šute), prkosi, a posebno je nemoguć kada je s mojim sinom. Dakle, tu nema normalne igre, nema nekog zajedničkog igranja na način kojim se moje dijete inače igra sa ostalom djecom. Konstatno nas naziva i moli da se dođemo igrati, a kada dođemo tada maltretira moje dijete na način da očekuje da ovaj mirno sjedi pored njega i gleda dok se on igra, otima mu iz ruku bilo koju igračku koju moj sin uzme iako on sam tu igračku tjednima ne pogleda, stalno mu govori da nešto ne može, podmeće mu noge dok hoda, izvrće ruke, sudara se u njega, urliče, gestikulira, naziva ga ružnim imenima, rasplače ga i onda se smije i uživa u tome, izuzetno je grub prema njemu i nema neke normalne komunikacije među njima. Tijekom njihove igre, ja sam stalno na iglama i stalno upozoravam da nešto ne radi pa kada meni takvo ponašanje prijeđe granicu pokupimo se i odemo, a on viče za njim da mu više ne dolazi. I onda opet ispočetka sljedeći dan isto. Zivkanje i moljakanje da dođemo. Razgovarala sam o tome s njegovim ocem i rekla mu da me to frustrira i da nešto promijeni da svi budemo zadovoljni, ali on kaže da ne može napraviti puno u ta DVA tjedna pa nema nekog pomaka u promjeni djetetovog ponašanja jer se on očito boji djetetu postaviti granice zbog brakorazvodne parnice koja je u tijeku. S druge strane moji roditelji vrše pritisak na mene da prekinem njihova zajednička druženja jer se boje da će ga bratićev sin ozlijediti što je i realno. Također smeta im što moj sin ponekad imitira svog bratića, ponavlja njegovo glupiranje, urlikanje, grimase, gestikuliranje. Uglavnom ta dva tjedna kada je ovaj tu ponašanje mog sina se lagano promijeni na gore, pa u odnosu s drugom djecom počne kopirati bratića i to me frustrira jer znam da to nije on. Čak su i tete u vrtiću primijetile da je dva tjedna neposlušniji nego inače. Mene to sve sada već poprilično frustirira i sama pomisao na njihovo zajedničko druženje mi pojede energiju. Moj sin bez obzira na sve ga obožava i fasciniran je s njim, njemu je sve to što ovaj radi smiješno i imam osjećaj da bi mu jako nedostajao da im zabranim druženja. Ne znam što da napravim i kako da se postavim, jer vidim da ima utjecaj na njega i to loš, a s druge strane znam da ga voli. Moj sin poštuje granice koje mu postavljam, ali me brine taj prijenos ponašanja i odnos prema drugoj djeci koji preuzme nakon druženja s bratićem. Bojim se što će biti u budućnosti kada ga sada već oponaša. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
Draga mama,
razumijemo kako vas brine situacija s Vašim sinom i njegovim bratićem i da se nalazite u nezgodnoj situaciji jer koju god odluku donesete vezano uz njihova viđanja, ta odluka će imati i dobre i loše strane. Koju god odluku donesete morati ćete se nositi s neugodnim osjećajem Vašeg sina – ili će mu nedostajati bratić i bit će tužan zbog toga i trebati će Vašu utjehu, ili će se nastaviti neposlušno ponašati nakon druženja s bratićem pa će Vam trebati više strpljenja i upornosti u postavljanju granica.
Iako razumijete podlogu i razloge ponašanja bratića, ipak to ne znači da takva ponašanja treba dopuštati. Istina je da je teško i da bi tom tati vjerojatno trebala pomoć u postavljanju granica dječaku no to je nešto na što Vi ne možete puno utjecati. Jedino što Vi možete jest birati kako ćete se postaviti u odnosu na svog dječaka i koliko ćete im učestalo omogućiti da se druže. S obzirom da navodite da se u druženju dječaka bratić zaista ponaša ružno prema Vašem dječaku, jedino što možete napraviti je u tim trenutcima postaviti granicu i zaštititi svog dječaka, a i inače ga možete pripremati kako da se postavi u tim i sličnim situacijama ako se dogode i s nekom drugom djecom. Važno je da ga učite konkretne stvari koje može učiniti kada se osjeća ugroženim, npr.viknuti „ne!“, maknuti se ili pozvati pomoć.
Djeca puno toga upijaju i uče od okoline u kojoj se nalaze stoga nije neobično da u razdoblju kada se više druži s bratićem, Vaš dječak počne imitirati njegovo ponašanje što onda postaje izazov Vama i Vašim roditeljima jer je tada teže postavljati granice. U svakom slučaju, nećete moći učiniti sve zadovoljnjima – i oca tog dječaka koji Vas zove na igru, i tog dječaka koji se voli igrati s Vašim sinom, ali pri tome ga često stavlja u poziciju žrtve i Vaše roditelje koji naginju više na stranu toga da se dječaci ne druže. Vi kao majka odlučite kako ćete dozirati njihova druženja i koliko će učestala ona biti. Ta druženja ne trebaju potpuno nestati no onda kada se odlučite na to druženje važno je da se Vi unaprijed pripremite da ćete ih morati imati pod nadzorom i nećete biti opušteni. Ako osjetite da Vam nije ok da se druže onda naprosto napravite pauzu. Važno je da ne radite protiv sebe jer nezadovoljstvo se može osjetiti i dugoročno nema smisla da Vam to druženje „jede energiju“ kako ste opisali svoj osjećaj vezano uz to. Koju god odluku donesete i dalje ćete biti dobra majka jer se vidi koliko ste fokusirani na svog dječaka i kako pratite što se s njim događa, a to je najvažnije.
Sretno,
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom