Prije tri tjedna (nedjelja) požalio se na bol u trbuhu, a znajući kako se djeca znaju žaliti često na drobčić, nisam to dramatično primila ali sam ga pratila. Ležao je na kauču nakon doručka i bio je zaista nezainteresiran za igru ili odlazak vani, što mu je najveće zadovoljstvo jer je aktivno i razigrano dijete. Cijelo vrijeme je ponavljao da ga boli trbuh i da mu se povraća (ali povratio kod kuće nije). Provjeravala sam mu temperaturu koja je postepeno rasla, od 36.8 do 37.8. Nazvala sam pedijatricu koja mi je rekla da ga pratim pod sumnjom slijepog crijeva. S obzirom da živimo u predgrađu, nakon nekog vremena uputili smo se na pregled u dežurnu ambulantu. Putem, vjerojatno zbog treskanja u autu i zavoja, dijete je povratilo u mlazu nekoliko puta. Nakon pregleda, doktorica je otklonila sumnju na slijepo crijevo, ali nas je uputila na infektološki odjel da ga tamo još pregledaju. Dežurna doktorica je potvrdila da slijepo crijevo nije, ali s obzirom da je povratio, a živimo dalje od grada da mu preventivno damo infuziju. Nakon nespretnog stavljanja infuzije (4 puta su ga ubadali) i cijelog tog šoka dijete smo odveli doma. Nakon par sati već je bio na nogama, temperature nije bilo uopće i sve je išlo svojim tokom. Međutim, maleni je počeo svakodnevno da mi spominje da ga, kako on to kaže "muči droba" (boli trbuh), govori mi kad bi trebao podrignuti, kad bi trebao na wc, kad bi mu dala jelo koje baš ne preferira već bi mi unaprijed rekao da će mu naškoditi, bez ikakvih drugih tegoba...
Dakle, on jede ali s veeelikim oprezom, pije i mokri uredno, meso odbija progutati iz očito samo njemu poznatih razloga, stolica je svakodnevna ali malo tamnije boje (vuče na tamno zelenu). Odemo vani, igramo se, družimo se, odradimo sve naše dnevne rutine i onda me oblije znoj kad mi on kaže "mama, muči me droba". Pa onda sjedne na kauč i nakon nekog vremena se opet krene igrati i tako do idućeg puta. Nekoliko puta je spomenuo i da mu se povraća (većinom prije nego podrigne) ali da se boji jer ne želi doktoru.
Da spomenem i jako bitan faktor, taj tjedan kad je njega zabolilo krenuo je po prvi put u vrtić. Znajući kako je to za njega veliki preokret i da adaptacija sa sobom donosi svašta, jedan dio prepisujem i tome. Puno s njim radim, razgovaram o svemu, trudim se da mu taj period prođe što bezbolnije i on zbilja voli ići u vrtić, veseli se djeci, veseli se igrama i pričama, neće baš da pojede svu hranu ali ono što voli to i pojede, uči se dijeljenju sa kolektivom i međusobnoj interakciji, ide na engleski.
Imamo veliki vrt i jede organsko povrće, kupujemo domaće meso, sadimo voćke (aronija, borovnica, jabuke, kruške), jede voće i povrće, pio je mjesecima magareće mlijeko (dok smo imali svoje), a prije toga kozje. Hrenovke, paštete i salame ne želi niti primirisati - to mu je bljak. Uključila sam mu i imunoglukan. Antibiotika je popio dva u životu i zbilja ga dajem samo kad je neizbježno (naravno da pri tome napravim sve moguće analize prije).
Moje pitanje glasi: trebam li dijete odvesti na UZV ili napraviti neke dodatne pretrage kako bi vidjeli što se događa s njegovim stomačićem? Ili se možda radi o psihosomatskim tegobama uslijed promjene (polaska u vrtić)?
Molim Vas za savjet i unaprijed se ispričavam zbog opširnog opisa, samo sam željela da dobijete što je moguće bolji uvid u cijelu situaciju (anonimno, molim Vas). I.
Poštovana,
vjerojatno se radi o postviralnoj gastroparezi, što znači da je bila viroza koja je narušila integritet crijeva, a pogotovo peristaltiku zbog čega može biti nelagode, mučnine i bolova, pa čak i sporadičnih povraćanja još neko vrijeme. Obično je potrebno par tjedana se sve smiri. Kako bi pomogli možete smanjiti privremeno unos laktoze, tj. mliječnog šećera jer to zna izazivati grčeve, te slatki napitci, naravno pod uvijetom da stolica nije tvrda. Ako je stolica tvrda to može biti razlog problemu, isto kao što i polazak u vrtić doprinosi. Savjetujem da ne pokazujete zabrinutost kada signalizira bolove niti ga išta ispitujete o tome, kako mu ne bi sugerirali tegobe.
UZV možete uičniti da se umirite da je sve uredu. Za sada ne bih drugo radila.
prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije