Nakon početne pobune, više se ne buni što sam odlazi u krevet, međutim, problem je u tome što to uspavljivanje potraje čak i do 1,5 h. Prvo se zaigra, nekih pola sata, nakon toga se počne buniti, plakati i tek što se dobro isplače, zaspi. Trebam li ga tako dugo držati u krevetu ili bih ga trebala, ako unutar 40 minuta ne zaspi, pustiti da siđe i da ne spava? Dva dana nije uspio zaspati za sat i pol pa sam mu dopustila da siđe s kreveta, no ostatak dana bio je pospan. Jasno mi je da neka djeca u ovoj dobi odbacuju podnevno spavanje, ali meni se čini da njemu još treba, pogotovo zato što, kad ga ja uspavljujem, zaspi već nakon 10-ak minuta. Hvala unaprijed. Vitam
Poštovana,
iz opisanog, nisam potpuno sigurna da li je bilo postepenog prijelaza – iz uspavljivanja uz Vas do toga da ode na spavanje sam i da sam zaspi.
Ukoliko nije bilo, tada bi to svakako trebalo uvesti jer djeci treba postepeno da se naviknu na nešto novo. Staro im ulijeva sigurnost – što je iz Vašeg opisa da uz Vas zaspi u roku od 10 minuta i vidljivo. Nova situacija – da ide na spavanje sam i da sam zaspi – u njemu neminovno izaziva strah i nesigurnost. Baš zbog toga je važno da se samostalno spavanje uvede postepeno.
Primjerice, ako ste ga prije uspavljivali tako što ste ležali pored njega, sada sjedite pored njega dok ne zaspi. Onda kada se na to navikne, onda sjednite pored njega, pročitajte priču, pustite laganu glazbu i nakon priče, izađite u sobu (tako će možda zaspati sam). Onda idući korak može biti taj da samo pustite laganu glazbu, pozdravite se s njim i izađete iz sobe. Naposljetku, može ići spavati potpuno sam.
Svaki korak važan je kako bi se dijete naviklo, kako bi vidjelo da je sve OK, da se ništa strašno neće dogoditi, da on može biti sam i da kada se probudi, da će Vas vidjeti. Nadam se da Vam je odgovor pomogao.
Tatjana Gjurković
dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, Centar Proventus