Dječja prijateljstva i “trokuti”

Poštovana, ja sam jedna zabrinuta mama prekrasne 5-godišnje djevojčice. Razvedena sam 2 godine, no otac sudjeluje maksimalno u odgoju djeteta i dobro funkcioniramo kao roditelji. Gdje je problem?

shutterstock_1735801265.jpg

Živimo u stanu, L. ima svoju sobu, redovito ide u vrtić, bavi se slobodnim aktivnostima (sportići i engleski), zdrava je. Tete u vrtiću imaju samo riječi pohvale, do sada nema nikakvih problema u socijalizaciji. No ono što mene brine je ponašanje mog djeteta u trokutu tj gdje se nađu još dvije curice koje su prijateljice. Naime, preko puta nas živi djevojčica T. koja je iste dobi i njih dvije provode puno vremena zajedno zadnje 2 godine. No, kad dođe neka druga djevojčica, T. se odbija družiti s mojom kćerkom, ne želi se igrati njenih igara, razbaca joj sve igračke u sobi, "ruga" joj se zbog izgovora slova R. Moje dijete ih moli da se igraju s njom, no one to odbijaju i na taj način dominiraju, manipuliraju i po meni uopće ih nije briga što se netko kraj njih loše osjeća. Mame koje to gledaju ne poduzimaju ništa, apsolutno ništa. Trebam savjet kako postupiti, jer ne želim da moje dijete kasnije bude meta takve djece i suptilnog ženskog bullyinga, koje svi znamo kakvo može biti kad netko pokaže slabost. Lijepi pozdravi,

zabrinuta mama

Draga zabrinuta mama,

dobro je da ste se na vrijeme javili i potražili stručnu pomoć za Vašu kćerkicu. Naime, odnos Vaše kćerkice s prijateljicom odnosno prijateljicama doista može negativno utjecati na nju, te smatram da bi bilo dobro da Vaš prvi korak bude da zaštitite kćer od takvog ponašanja njezine prijateljice. To možete na način da porazgovarate s majkom od prijateljice Vaše kćeri ili da sami intervenirante u igru.

Naime, kako je kod te djevojčice evidentan manjak empatije i empatičnog ponašanja, tako je i njezino ponašanje prema Vašoj kćerkici neadekvatno. Istraživanja su pokazala da djeca stara već 18 mjeseci (a vjerujem da je prijateljica ipak nešto i starija od te dobi) razumiju ono što ih roditelji nastoje naučiti o empatiji. Jedan od najefikasnijih načina za djetetovo učenje empatije je empatično ponašanje njegovih roditelja. Iako je učenje empatije najbolje započeti još u djetetovom dojenačkom dobu, nikad nije prekasno za početak. Ukoliko dijete učini nešto što se roditelju ne sviđa, na dijete se ne smije vikati ili udariti ga, jer ih to uči da su vikanje i udaranje prihvaćeni načini za upravljanje emocijama i da takve stvari smiju činiti drugoj djeci (a kasnije i odraslima). Poželjan način reagiranja bio bi na miru djetetu objasniti zašto neko ponašanje može povrijediti druge ljude te ga priupitati je li se on kad osjećao loše zbog toga što se prema njemu netko ružno ponašao.

Iako smatram da bi bilo najbolje da na ovaj način reagiraju upravo njezini roditelji, isto tako i Vi možete intervenirati tijekom igre. Nadalje, smatram da je vrlo važno da naučite kćerkicu kako da se sama postavi u takvoj situaciji, odnosno da je naučite da se asertivno zauzme za sebe. Asertivnost nas uči da možemo otvoreno i direktno izraziti svoje misli i osjećaje drugim ljudima bez toga da iste povrijedimo. Uzmimo za primjer kako bi to izgledalo u kontekstu odnosa Vaše kćerkice s prijateljicom gdje joj ona razbacuje igračke po podu i ruga joj se. Kada bi potaknuli Vašu kćerkicu da istom mjerom vrati prijateljici, tada bi u njoj poticali agresivno ponašanje. Ona bi tako naučila zauzeti se za sebe, ali na agresivan način. Kada bi joj rekli da njezina prijateljica sigurno nije ništa loše mislila i da ne bi bilo lijepo da joj nešto kaže, tada bi joj poslali poruku da nije dobro izraziti vlastite misli i osjećaje bez obzira što nam je netko učinio. No kada bi joj rekli neka kaže svojoj prijateljici kako se osjeća zbog toga što joj se ona izruguje i razbacuje igračke i da ne želi da joj to više radi – tada bi je učili asertivnom ponašanju.

Budući da na ponašanje drugih roditelja ne možete utjecati, svakako bi Vam savjetovala da učinite sve što je u Vašoj moći da zaštitite kćerkicu: potičite kod nje razvoj asertivnosti kako bi se jednog dana sama znala snalaziti u ovakvim situacijama i zauzeti se za sebe, a ukoliko procijenite da je to nužno i da Vaše dijete pati, prorijedite kontakte Vaše kćerkice s tim prijateljicama (uz objašnjenje i razgovor s kćerkicom).

Želim Vam puno sreće

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Centar Proventus