Djevojčica (4,5 godina) osim kod kuće ni sa kim ne razgovara

Poštovani, imam djevojčicu starosti 4,5 godine i imamo dva problema. Prvi je taj što je u kući užasno živahna. Jako je pametna i inteligentna, ali vani ne želi razgovarati apsolutno ni s kim.

shutterstock_1735801265.jpg

Kad ju pitam zašto, ona uvijek odgovori - "ne želim da mi čuju glas". Upisala sam ju u vrtić da se u društvu druge djece malo opusti, ali uzalud. Ništa se nije promijenilo, ni u vrtiću ne priča s nikim. Drugi problem je što ima ispade bijesa - plače, dere se i baca sve po kući. Molim Vas da mi kažete kako da pomognem svojoj djevojčici. Unaprijed hvala.

Draga mama,

vjerujem da Vam je teško i pomalo zbunjujuće gledati Vašu živahnu, inteligentnu i veselu djevojčicu kako ne komunicira ni sa kim izvan kuće. Kada netko u određenom socijalnom okruženju zbog anksioznosti ne može komunicirati, dok u obiteljskom okruženju nema problema s tim, to se naziva selektivni mutizam. Selektivni mutizam vezan je uz sramežljivost i bojažljivost. Ako Vi svojoj djevojčici kažete da se ne mora sramiti svojeg glasa ili bilo čega drugog, ona Vam, na kognitivnoj razini može povjerovati, ali na socio-emocionalnoj se to teško može promijeniti na taj način. Njoj je potrebno pokazati razumijevanje i empatiju za osjećaj koji joj se javlja, bilo da se radi o sramu, strahu ili nečemu drugome. Poželjno ju je poticati da iskazuje svoje želje, potrebe i osjećaje i ohrabriti je vezano uz to. Važno je da ne bude pritiska jer bi to moglo stvoriti kontraefekt. Također, spomenuli ste da ste je upisali u vrtić kako bi se oslobodila s drugom djecom pa pretpostavljam kako je njena povučenost trajala i prije vrtića. Polazak u vrtić velika je promjena za bilo koje dijete te treba proći period adaptacije. U njenom slučaju, zbog ranije prisutne anksioznosti, možda je taj period produljen. Smatram da je dobro da s vrtićkom psihologinjom porazgovarate o tome pa da se Vašoj kćeri pomogne da se riješi neugodnih osjećaja koji su u podlozi održavanja toga da ne priča u vrtiću.

Nemogućnost izražavanja sebe u vrtiću usko je povezana s njenim ispadima bijesa kod kuće. Osjećaji nemoći, straha, neugode, ljutnje i frustracije koji se tijekom dana nakupljaju preplavljuju njeno malo tijelo te, kada dođe u sigurnu i poznatu okolinu, ih može slobodno izraziti. Nažalost, djeca još ne znaju kako izraziti tako intenzivne osjećaje na adekvatan način i zato pribjegavaju ponašanjima poput dernjave, plača, agresije i slično. U regulaciji osjećaja i ponašanja im je potrebna pomoć roditelja i bliskih odraslih osoba. Jako je važno da joj se pokaže što može napraviti kada je ljuta, na koji način može tu ljutnju izraziti. Više o ljutnji možete pročitati ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/, a ovdje o agresivnom ponašanju: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/. Također, bitno je postaviti joj granicu na jasan način. Bez previše objašnjavanja. Ponekad puno objašnjavanja zapravo smanji snagu osnovne poruke koju želimo prenijeti. Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/

U svakom slučaju Vaša kćerkica je vjerojatno tijekom dana pod povećanim stresom koji se onda manifestira kroz nepoželjno ponašanje kod kuće. Osim što ćete joj postaviti granicu te pokazati na koje načine treba izraziti svoju ljutnju važno je da joj date dodatnu podršku i ohrabrenje u ostalim situacijama. Iako vjerojatno to već radite, nađite još situacija u kojima je možete pohvaliti i ohrabriti, gdje joj možete ukazati da ste tu za nju te joj pružiti razumijevanje i podršku.

Puno sreće Vam želim!

Jelena Borić, magistra psihologije

Centar Proventus