Djevojčica (8 godina) ne poštuje roditelje niti roditeljski autoritet. Svakodnevno smo u raspravama i svađama, što još učiniti?

Poštovanje, moram Vam pisati jer više ne mogu psihički izdržati. Imam kćer staru 8 godina, odličan je učenik, trenira odbojku, druži se.

shutterstock_1735801265.jpg

Kod kuće je neposlušna, odgovara na sve što joj se kaže, nema poštovanja, ni ja ni muž nemamo autoriteta. Kad joj pokušam prići da razgovaramo, počne vrištati iz sve snage i govori pusti me idi, idi. Ne znam više kako da postupim s njom. Ružno je reći, ali nekad ju ne mogu gledati, nekad zažalim što sam ju rodila. Imam i sina od 4 godine koji je poslušan i dobar. Naravno, ima ispada, ali ne kao ona. Ni njega ne voli, ništa mu ne da, stalno ga tuče i ne mogu ni pet minuta biti zajedno. Čitala sam joj dosta o tome kako bi se djevojčica trebala ponašati, da ne treba odgovarati roditeljima. Bude dobra pola sata i opet po svome. Sve joj pružam, mnogi mi kažu da je razmažena i da sam grešku napravila na početku, ali imam i sina i isto ih odgajamo. Gubim strpljenje, ne znam više kako da postupam s njom. Dosta mi je galame, vrištanja, muž i ja ne možemo ni jesti u miru, da joj nešto ne zasmeta. Unaprijed hvala.

Draga mama,

drago mi je čuti što je Vaša djevojčica dobar učenik i što se druži s svojim vršnjacima. Pretpostavljam da je zbog svojih osobina prihvaćena u društvu te da se djeca rado druže s njom. No, kako navodite, problemi počinju u kućnom okruženju. Ponašanja koja opisujete, pogotovo ako su učestala, zaista znaju biti iscrpljujuća i za Vašu djevojčicu, ali i za ostale ukućane. Učestale vike i svađe negativno djeluju na Vaš odnos i posljedično stvaraju neugodne osjećaje (ljutnje, straha, srama, osjećaja krivice i sl.). Sami navodite koliko je to iscrpljujuće i ponekad imate osjećaj da ne možete izdržati. Djeca njene dobi još uvijek razvijaju strategije nošenja s problemima i teže se samoreguliraju. Kada intenzivne emocije preplave njihovo malo tijelo sniženi su im resursi rasuđivanja i samokontrole te može doći do burnih reakcija. Kada ju preplavi osjećaj ljutnje puno teže se kontrolira i u tome joj treba pomoć i podrška. Iz vašeg opisa vidim da ste se zaista trudili i pružili joj sve što ste mogili. Sada je važno da joj pružite ono što joj u ovom trenutku treba - strukturu i jasne granice ponašanja. Teško će ona smiriti svoje burne reakcije ako roditelji imaju burne reakcije. U ovome je djeci potrebno vodstvo odraslih. Kako jasno postaviti granice na način da ne povrijedite dijete ni sebe možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/ O tome kako se možete nositi s djetetovom ljutnjom govori ovaj članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/

No, sami ste svjesni da ste baš u ovom dijelu imali najviše poteškoća te samo čitanje članaka nije dovoljno. Savjetujem da Vi i suprug potražite dodatnu stručnu podršku kako bi zaista mogli implemetirati nove metode i time si olakšati svakodnevicu.

Iako se možda tako ne čini, ali Vi i suprug ste Vašoj djevojčici najvažniji na svijetu. Osim što Vas gleda kao uzor i model ponašanja, njoj je potrebno i Vaše odobravanje i pohvale kako bi izgradila dobru sliku o sebi. Stalne svađe vas udaljuju i čine odnos teškim te imate manje prilika iskazati ljubav. Ona još uvijek mala i u ovom periodu njena života vi kao roditelji imate veliki utjecaj. S dolaskom puberteta i adolescencije odnos će se promijeniti.

Imajte na umu da je ponekad je potrebna samo mala promjena u načinu postupanja prema djetetu kako bi ono naučilo nove stvari i promijenilo ponašanje, a ta promjena dolazi prvenstveno od roditelja.

Puno sreće,

Jelena Borić, magistra psihologije

Centar Proventus