Kod kuće je neposlušna, odgovara na sve što joj se kaže, nema poštovanja, ni ja ni muž nemamo autoriteta. Kad joj pokušam prići da razgovaramo, počne vrištati iz sve snage i govori pusti me idi, idi. Ne znam više kako da postupim s njom. Ružno je reći, ali nekad ju ne mogu gledati, nekad zažalim što sam ju rodila. Imam i sina od 4 godine koji je poslušan i dobar. Naravno, ima ispada, ali ne kao ona. Ni njega ne voli, ništa mu ne da, stalno ga tuče i ne mogu ni pet minuta biti zajedno. Čitala sam joj dosta o tome kako bi se djevojčica trebala ponašati, da ne treba odgovarati roditeljima. Bude dobra pola sata i opet po svome. Sve joj pružam, mnogi mi kažu da je razmažena i da sam grešku napravila na početku, ali imam i sina i isto ih odgajamo. Gubim strpljenje, ne znam više kako da postupam s njom. Dosta mi je galame, vrištanja, muž i ja ne možemo ni jesti u miru, da joj nešto ne zasmeta. Unaprijed hvala.
Draga mama,
drago mi je čuti što je Vaša djevojčica dobar učenik i što se druži s svojim vršnjacima. Pretpostavljam da je zbog svojih osobina prihvaćena u društvu te da se djeca rado druže s njom. No, kako navodite, problemi počinju u kućnom okruženju. Ponašanja koja opisujete, pogotovo ako su učestala, zaista znaju biti iscrpljujuća i za Vašu djevojčicu, ali i za ostale ukućane. Učestale vike i svađe negativno djeluju na Vaš odnos i posljedično stvaraju neugodne osjećaje (ljutnje, straha, srama, osjećaja krivice i sl.). Sami navodite koliko je to iscrpljujuće i ponekad imate osjećaj da ne možete izdržati. Djeca njene dobi još uvijek razvijaju strategije nošenja s problemima i teže se samoreguliraju. Kada intenzivne emocije preplave njihovo malo tijelo sniženi su im resursi rasuđivanja i samokontrole te može doći do burnih reakcija. Kada ju preplavi osjećaj ljutnje puno teže se kontrolira i u tome joj treba pomoć i podrška. Iz vašeg opisa vidim da ste se zaista trudili i pružili joj sve što ste mogili. Sada je važno da joj pružite ono što joj u ovom trenutku treba - strukturu i jasne granice ponašanja. Teško će ona smiriti svoje burne reakcije ako roditelji imaju burne reakcije. U ovome je djeci potrebno vodstvo odraslih. Kako jasno postaviti granice na način da ne povrijedite dijete ni sebe možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/ O tome kako se možete nositi s djetetovom ljutnjom govori ovaj članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/
No, sami ste svjesni da ste baš u ovom dijelu imali najviše poteškoća te samo čitanje članaka nije dovoljno. Savjetujem da Vi i suprug potražite dodatnu stručnu podršku kako bi zaista mogli implemetirati nove metode i time si olakšati svakodnevicu.
Iako se možda tako ne čini, ali Vi i suprug ste Vašoj djevojčici najvažniji na svijetu. Osim što Vas gleda kao uzor i model ponašanja, njoj je potrebno i Vaše odobravanje i pohvale kako bi izgradila dobru sliku o sebi. Stalne svađe vas udaljuju i čine odnos teškim te imate manje prilika iskazati ljubav. Ona još uvijek mala i u ovom periodu njena života vi kao roditelji imate veliki utjecaj. S dolaskom puberteta i adolescencije odnos će se promijeniti.
Imajte na umu da je ponekad je potrebna samo mala promjena u načinu postupanja prema djetetu kako bi ono naučilo nove stvari i promijenilo ponašanje, a ta promjena dolazi prvenstveno od roditelja.
Puno sreće,
Jelena Borić, magistra psihologije