Inače je s njom sve u redu, vrtićki logoped ju prati zbog govora, ali ništa strašno. Vesela je, društvena, malkice sramežljiva, voli male bebe, pažljiva je prema drugima, bistra je - može se s njom zbilja lijepo razgovarati. Ima starijeg brata koji za mjesec dana kreće u školu i između njih je prisutno konstantno rivalstvo, s tim da je ona ta koja mora biti prva, mora biti bolja, mora pobijediti, mora prva ući u auto, mora sjediti do tate za stolom, mora prva ući u stan, mora biti po njenom. U suprotnom slijedi puno vrištanja zato što, naravno, ne može biti sve po njezinom. Ponekad, ako je dobre volje, s njom se može sve dogovoriti, ali to je rijetko. Suprug i ja planiramo posjetiti vrtićkog psihologa, a da bih Vam bolje objasnila problem, navest ću Vam nekoliko situacija. Nedavno su ona i brat bili kod prijatelja u zgradi i za sat vremena sam došla po njih, po dogovoru. Čim me vidjela na vratima počela je plakati da neće doma. To je trajalo još pola sata nakon što smo došli kući! Sjedila je za stolom, uzela puzzle i plakala. Zatim je neku večer izašla iz kupaone polumokra u boravak, na što smo ju muž i ja poslali natrag da se opet obriše. Nije htjela, otišla je prisilno i opet plakala da nije mokra. To je opet trajalo i trajalo! Na kraju je sva ljuta zaspala i ljuta se probudila. Jučer je ona vodila našeg psa i pri dolasku kući brat mu je otkopčao uzicu prije nje i ona je opet pala u trans jer je to napravio on, a ne ona! Takvo je ponašanje svakodnevno. Uvijek nađe nešto zbog čega će podivljati ili vrištati. Nekad sam samo umorna od toga. Ako ona nije u pravu, mi joj objasnimo, ali problem je što je u toj svojoj glavici ona uvijek u pravu. Još je veći problem kad se ona nalazi u tom svom stanju, do nje se nikako ne može doprijeti, ali nikako! Djed ju od milja zove "mali živac", a brat već zna što joj smeta, pa to i namjerno radi. To je počeo raditi kad je skužio da i ona njega zeza. On iskreno kaže - pa kad volim da ona tako vrišti! Takva su ponašanja prisutna samo s nama ili kod kuće. Ispada nema u vrtiću, pitala sam tete. Inače se trudimo da ih odgojimo, razgovaramo s njima, jednaki su i ne radimo među njima razlike. Ako se ponašaju kako ne treba sprječavamo ih u startu. Obožavamo ih, volimo, to im i pokazujemo. Od tete u dežurstvu smo dobili pohvalu da imamo dobru i pristojnu djecu, da bi i ona htjela takve. Molim Vas za mišljenje.
Draga mama,
iz vašeg upita zaista se može vidjeti ljubav i brižnost koju pružate svojoj djeci. Istina je kada se kaže da je roditeljstvo jedna od najljepših, ali i najizazovnijih životnih uloga. Kao što ste sami napisali, djeca u svojim malim glavicama stvaraju svoju, najčešće nerealnu sliku svijeta, često se znaju ponašati svojeglavo ili se ljutiti kada nije po njihovom. Sva ta ponašanja izranjaju iz njihove nezrelosti, manjka iskustva ili razvojne faze koju prolaze. S obzirom na djetetov temperament i ostale crte ličnosti kod neke djece je takvo ponašanje izraženo više, a kod neke manje.
Iz Vašeg opisa mogu pretpostaviti da imate jednu pametnu i upornu djevojčicu koja dobro zna što joj se sviđa i što želi. Kako svaki novčić ima dvije strane, tako takve karakteristike joj u životu mogu donijeti mnogo dobroga, ali joj negdje mogu i otežavati. Upornost je jedna od karakteristika temperamenta koja određuje koliko dugo možemo zadržati fokus i truditi se dok ne postignemo svoj cilj. Vjerujem da nošenje s njenim ''odlučnim'' ponašanjem za Vas zna biti vrlo iscrpljujuće. Kao što sam već ranije navela ljudi se po svojem temperamentu i crtama ličnosti razlikuju te će neka djeca tj. odrasli jednostavno po prirodi biti uporniji. Svakako pročitajte sljedeći članak koji dodatno opisuje svaku od karakteristika temperamenta. Pokušajte vidjeti koje značajke temperamenta su više zatupljene kod Vas, a koje kod Vaše kćerkice. Smatram da će Vam ovakva usporedba karakteristika bar malo olakšati razumijevanje podloge njezinog ponašanja: http://www.centarproventus.hr/images/Clanci/Temperament/KarakteristikeTemperamenta.pdf
Također, jedan od uzroka čestog nezadovoljstva kod nje mogu biti nakupljene emocije koje se ispoljavaju kroz oponirajuće ponašanje. Djeca za razliku od odraslih nemaju kapaciteta ni znanja razgovorom objasniti što ih muči ili tišti te to naječešće iskazuju kroz razna ponašanja (povlačenje u sebe ili česte burne reakcije). Kažete da se u vrtiću primjereno ponaša te tamo ne iskazuje oponirajuće ponašanje kao što ga ima kod kuće. Djeca se najčešće kod kuće osjećaju sigurno i prihvaćeno te su slobodna ispoljiti sve što ih ljuti, muči, veseli i sl. Možda se događa da se u vrtiću npr. posvađa s prijateljicom ili uđe u neki drugi konflikt te tamo ne iskaže neugodne emocije i frustraciju. Te neugodne emocije stvaraju napetost u tijelu koju onda oslobađa u naizgled ''nevažnoj'' situaciji (kad npr. brat prvi skine pseći povodac). Ako možete, pokušajte pratiti kada se ta ponašanja najčešće javljaju te ih povezati s situacijama u danu. Kao što navodite velik dio može biti zbog rivalstva s starijim bratom. Kako se nositi s djetetovom ljubomorom možete detaljnije pročitati u ovome članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/djecja-ljubomora-ili-kako-stati-na-kraj-svadama-medu-bracom-i-sestrama/
Naravno, vrlo je važno kako Vi i suprug reagirate na njeno ponašanje. Kada su djeca pod utjecajem visokog intenziteta emocija prvenstveno je važno sačekati da se intenzititet malo smiri. Primijetili ste da kada se nalazi u tom stanju se do nje nikako ne možete doprijeti. Za početak je važno empatički reflektirati njenu želju ''Znam da ne želiš otići u kupaonu i obrisati se'' te tek poslije, ako je potrebno, postaviti granice „Ali važno je da suha odeš u krevet“. Ako ne postavljate granice onda joj samo empatički reflektirate ''Baš ti je smetalo kada je brat skinuo povodac prije tebe!''. U tom trenutku nepotrebno je objašnjavati zašto i kako, time ćete samo gubiti energiju (i živce). Kada se situacija malo smiri, kada izađe iz tog stanja, onda je svakako dobro porazgovarati zašto nešto može ili ne može napraviti.
Da se vratim na misao s početka, odgoj djece je zaista izazovan. Drago mi je što se odlučili potražiti podršku kod vrtićke psihologinje. Naravno, uvijek se možete obratiti i nama u Centar Proventus gdje se često susrećemo upravo s ovim, izazovnim aspektima odgoja.
Puno sreće vama i suprugu!
Jelena Borić, magistra psihologije