Kako djevojčicu staru 3 godine skinuti iz pelena?

Poštovani, naša curica je ovaj mjesec navršila tri godine. Od jeseni bi ju upisali u vrtić, pa smo odlučili da je krajnje vrijeme za skidanje pelena.

shutterstock_1735801265.jpg

Prošlo ljeto, kada je po mom mišljenju bilo idealno vrijeme za to s obzirom na njezinu dob i spremnost, jednostavno nije bilo moguće, a posljednjih mjeseci naišli smo na ogroman otpor. Suprug i ja smo frustrirani i ne znamo više kako se postaviti, pa Vas molimo za savjet i mišljenje. Na samom početku smo puno razgovarali i pričali o tome, kupili joj tutu, ona je sjedila na njoj, glumila da piški, stavljala igračke da piške itd. Često bi čak i znala reći da kaka, ili da je kakala. Nismo joj skidali pelenu, ali često smo pitali želi li piškiti ili kakati. Jednom ili dva puta je čak i uspjela obaviti nešto. I onda odjednom, naša curica je počela čekati da legne u krevetić spavati i onda kakati. To se počelo redovito događati. U početku smo šutjeli, ali nakon nekoliko puta smo joj počeli govoriti da to ipak nije u redu. U to vrijeme čuvala ju je dadilja i saznali smo da joj je govorila zločesta i lijena guza. Odmah smo ju upozorili i zabranili da joj više išta vezano za to govori i mi smo prestali forsirati. Odlučili smo još pričekati. Sada sam ja kod kuće s njom i odlučila sam nakon nekoliko mjeseci pokušati ponovno. Ona je pametna djevojčica, sve razumije, lijepo priča i nikako ne mogu shvatiti zašto nije spremna tražiti piškiti i kakati. Jučer sam joj samo skinula pelene i obukli smo gaćice. No ona piški posvuda. Kad joj želim reći i pokazati, namjerno me ignorira i cvili. Tutu ne želi ni vidjeti, a kamoli sjesti na nju. Stavlja igračke i glumi da piški, ali ako ju skinem ne želi ni blizu. Listamo slikovnice, puštam joj crtiće vezano za temu i sve zna, govori, ali neće i neće. Ide sa mnom na toalet, glumi da se briše, pušta vodu. Jučer smo bez pelena izašli van i nije piškila cijelo to vrijeme. Znala sam da čim dođemo kući da sigurno hoće, pa smo joj pustili crtić i posjeli na tutu. Sjedila je tako desetak minuta, ali ništa. Onda se ustala, odšetala do tv-a i tamo se popiškila. Recite mi da li da ustrajem još koji dan ili da odustanem. Bojim se da će ju vraćanje u pelene još više zbuniti i uvjeriti da ih nikad ne mora niti skinuti.

Draga mama,

vidi se da ste promišljali o tome kada krenuti s odvikavanjem od pelena svoje djevojčice. Ovo sve što ste opisali čini se kao dobar pristup, ipak čini se da Vaša djevojčica iz nekog razloga ima otpor prema tome da piški u tutu. Ponekad djeca osjete da je roditeljima nešto baš jako važno pa vide da u tom području oni mogu imati moć i kontrolu. Realno je da većinu toga djeci određuju odrasli – što će jesti, kuda će ići, što moraju napraviti prije spavanja, kada idu spavati i još mnogo toga u samo jednom danu. Stoga se većini djece u većoj ili manjoj mjeri može javiti potreba da si vrate malo kontrole i moći. Moguće je da je to razlog zašto Vaša djevojčica odbija piškiti u tutu iako evidentno može kontrolirati kada će piškiti, dakle ima uspostavljenu tu kontrolu samo bira da to ipak ne čini u tutu. Kako bi dijete uspijevalo zadovoljavati svoju potrebu za moći i kontrolom na neke druge načine, pa da to ne treba činiti vezano uz odlazak na tutu, u tome joj je potrebna vaša pomoć. Naime, probajte u raznim situacijama tijekom dana ponuditi joj da sama nešto izabere, dajte joj prilike da osjeti da ima kontrolu nad nečim (naravno primjereno njezinoj dobi) i da se osjeća moćno i važno u drugim situacijama. Na taj način manje će joj biti važno da bude rigidna oko toga da ne piški u tutu i da na taj način postiže osjećaj kontrole.

Također, djevojčici je vjerojatno važno pomoći i da se opusti. Ukoliko vidi roditelje koji su napeti vezano uz njezino piškenje tada će se teško i ona sama uspjeti opustiti. Kada se malo smanji fokus i kada se ona osjeti opuštenijom vjerojatno će lakše pristupiti tome i prepustiti se vašem vođenju. Važno je da se osjeća sigurno i prihvaćeno bez obzira što napravi. Ok je reći da se ne piški pred televizorom, ali nakon toga je važno da se ne osjeća emocionalno odbačenom već da kritika jasno ide na ponašanje, ali ne i na nju kao osobu.

Puno strpljenja Vam želim,

Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus