Ne moram napominjati kako je prvih par tjedana bilo stresno za sve, kako zbog prilagodbe na nove poslove, tako i zbog promjene sredine. No, unatoč tome, maleni je cijelu situaciju lijepo prihvatio i nije pokazivao nikakve promjene u ponašanju, u dotad stečenim navikama i rutinama, čak je i na čuvanju kod bake i djeda svega par puta kratko plakao kada bismo odlazili, ali i to je ubrzo prestalo. Kako živimo blizu vrtića, često prolazimo kraj dječjeg igrališta i puno puta smo razgovarali o vrtiću, gledali kako se djeca igraju, objašnjavali smo mu kako djeca idu u vrtić kada tate i mame idu na posao te je on sam počeo govoriti/tražiti da „ide u vitić igat djecom“. No, nešto se generalno promijenilo u njegovom ponašanju od kad smo prvi puta otišli na razgovor u vrtić. Tada je prvi put imao ispad. Bez ikakvog je povoda počeo plakati, bacati sve oko sebe, udarati i mene i tetu s kojom sam razgovarala. Smirio se tek kada smo izašli iz zgrade vrtića, a ja nisam uopće znala kako reagirati jer se nikada do tada nije tako ponašao. Od tog dana (zadnja 2 mjeseca), njegovo je ponašanje sve gore – tuče se, vrišti i plače na silu čim nešto nije po njegovom, bez obzira jesmo li kod kuće ili negdje vani. Počeo me u zadnje vrijeme gristi, na sve što kažem govori „neću“, „pusti me“, „makni se“… Molim Vas za savjet – je li ta iznenadna promjena ponašanja zakašnjela reakcija na veliku obiteljsku promjenu i je li stvarni odlazak u vrtić bio svojevrsni „okidač“ za to? Ne znamo kako se postaviti jer se sve agresivnije ponaša, a i problem je što od rujna kreće u vrtić i bojim se da ćemo imati velikih problema s prilagodbom. Unaprijed hvala! M.
Draga mama,
vjerujem da Vas je iznenadilo ponašanje i promjena kod Vašeg dječaka. Naveli ste da prvo nije pokazivao značajne promjene nakon preseljenja, ali nakon ispada u vrtiću, da se počeo drugačije ponašati.
Može biti nekoliko razloga zašto je tome tako. Kako ste i posumnjali, moguće je da je odlazak u vrtić bio okidač. Ne nužno zato što mu je to nešto odbojno, već zato što je to bila još jedna nova stvar u njegovu životu. Razmislite – kako inače reagira na promjene? To mogu biti i manje promjene u njegovoj rutini. Neka su djeca, prema temperamentu, na to osjetljivija, dok nekoj drugoj to manje smeta.
Također, moguća je odgoda reakcije, odnosno, da se promjene u ponašanju ne očituju odmah već nakon određenog vremena. Dodatni razlog ovakve promjene može biti vezan uz razvojni dio. Vjerujem da ste već upoznati s time da se približavanjem drugoj godini života mogu češće od djeteta očekivati ponašanja kao što je otpor, testiranje granica, odbijanje i sl.
Samo otkrivanje uzroka zašto se njegovo ponašanje toliko promijenilo je u ovome trenutku manje bitno. Puno je važnije da se fokusirate na to kako mu sada možete pomoći da se nosi sa svojim potrebama koje ne zna izraziti na drugi način pa koristi agresivno ponašanje i ostale nepoželjne oblike.
U sljedećim člancima možete pročitati nešto više o tome kako se nositi s djetetovom ljutnjom i agresivnim ponašanjem: Kako se snositi s djetetovom ljutnjom? , Agresivno ponašanje kod djece
Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom Centar Proventus