Kada i na koji način djetetu kazati da na svijetu ima zlih i opasnih ljudi?

Poštovana, vezano uz temu o kojoj se sve više piše, zanimalo bi me u kojem trenutku i na koji način djetetu treba početi objašnjavati da na svijetu ima zlih ljudi koji bi mu mogli nauditi?

shutterstock_1735801265.jpg

Na koji način mu objasniti da ne smije razgovarati s nepoznatim ljudima, niti uzimati od njih stvari, niti krenuti s njima negdje... bojim se da ne napravim to na krivi način da se ne dogodi da se nakon toga boji nepoznatih ljudi na ulici. Molim da mi opišete način na koji to napraviti taktično te kada je trenutak za to. Da li je pravi trenutak kad ga se zatekne da razgovara s nekim nepoznatim ili treba sjesti s njim doma i krenuti objašnjavati. I kada je optimalna dob da može shvatiti te stvari? Puno hvala na odgovoru. Petra

Draga mama,

vjerujem da na svaki mogući način želite zaštititi svoje dijete i pružiti mu odrastanje u sigurnoj okolini. Čini se da biste htjeli učiti i dijete tome da ima određenu dozu opreza u odnosu na nove, nepoznate ljude. Ovakvu lekciju dijete ipak treba primiti postepeno i na vrlo pažljiv način.

U suprotnom, u djetetu bi se mogli javiti različiti strahovi i gubitak osjećaja sigurnosti, a on je djeci izuzetno bitan za zdrav socio-emocionalni razvoj. Sam pojam “nepoznati ljudi” može biti zbunjujuć za dijete. Za njega je nepoznat i poštar, i prodavačica u trgovini, i mamini ili tatini prijatelji s posla… znači li to da mu i oni mogu nauditi? Mogu, ali jako je mala vjerojatnost da će se to dogoditi. Zato je potrebno paziti koju će poruku dijete primiti kada ga se želi naučiti povećanom oprezu. Puno je važnije učiti dijete pozitivnim stvarima, a koje su opet vezane uz područje koje Vas brine. Npr. da djete od Vas jasno čuje poruke kao što su: kada smo vani važno je da mama uvijek zna gdje si, važno je da mi se javiš ako se želiš igrati negdje dalje i slično, naravno ovisno o dobi djeteta.

Također, kao primjer toga da nekada možemo biti nesretni ili povrjeđeni zbog nekoga, možete uzeti neku situaciju koju je dijete proživjelo npr. u konfliktu s vršnjakom. Tada mu se može reći da se nekada neki drugi mogu ružno ponašati prema nama, nekada su to djeca a nekada mogu biti i odrasli. Nakon toga možete reći djetetu da je važno da to uvijek kaže Vama.

Bitno je da nema elemenata zastrašivanja već da dijete dobije dovoljno snažne poruke koje su više usmjerene na osnaživanje odnosa s Vama nego na pojačani oprez pred drugima. Kada je dijete malo, ionako je izuzetno bitno da ima nadzor odrasle osobe, a kada uđe u školsku dob tada će puno lakše shvatiti i razumjeti u kojem kontekstu je uredu komunicirati s nepoznatima i na koji način, a kada to nikako nije uredu.

Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus