Da odmah napomenem, nikada se nije žalio što ide spavati, već naprotiv, sam traži da ode na spavanje. Usprkos tome, uspavljujemo ga skoro jedan sat. Traži moju ruku, draga se njome po licu (pokušala sam mu dati tješilicu, krpicu i sl. ali ne želi) i onda zaspi. Probudi se otprilike za 20 minuta nakon čega ga opet dosta dugo uspavljujem. Nakon toga se budi u razmacima od dvije minute pa do maksimalno pola sata. Od umora ga premjestim u bračni krevet gdje relativno bolje spava. Mislila sam da je problem u tome što ga stavljam kod nas u krevet, ali ne bih rekla s obzirom na to da se ne protivi uspavljivanju u svome krevetu koliko god puta se probudio i ja ga uspavala. Što mi je činiti? Preumorna sam da ga uspavljujem svaki put kad se probudi po noći, jer zna biti i preko 15 puta. Do sada nije prespavao ni jednu noć bez buđenja. Preko dana spava 20 minuta, nakon čega se budi i ako ne legnem s njim, ne želi više spavati. Sussy
Draga mama,
uspavljivanje dvogodišnjeg djeteta nerijetko je veliki izazov. Naime, u ovoj dobi djeca mogu biti pojačano zahtjevna. S obzirom da sada sve više shvaća kako je on zasebna osoba i kako biste u većoj mjeri mogli biti neovisni jedno o drugome može se javiti i povećana potreba za Vašom fizičkom blizinom. Razmislite kako inače reagira u situacijama odvajanja od Vas. Djeca i odlazak na spavanje smatraju jednom vrstom odvajanja pa se stoga mogu i tome pojačano opirati.
Spominjete da Vas iscrpljuje što ga dugo uspavljujete iako bude umoran navečer. Bilo bi dobro da uvedete neke umirujuće rituale navečer, ovisno o tome što voli. Npr. kupanje, lagana muzika, masaža, maženje ili nešto drugo što ga opušta i umiruje. Također, važno je da nekoliko sati prije spavanja ne gleda TV ili nešto slično što ga dodatno stimulira. Da bi lakše zaspao važno je da se i fizički i psihički opusti, odnosno da mu se um umiri i da mu tijelo ne bude napeto.
Kada se po noći budi probajte ga umirivati samo svojim dodirom, bez da ga premještate u drugi krevet jer normalno je da mu je ljepše spavati uz Vas u Vašem krevetu i konstantno osjećati Vašu blizinu nego spavati sam u svom krevetu. Dakle, ponekad je dovoljno staviti ruku na dijete, pomaziti ga ili nagnuti se nad njega dok se ne umiri, a to bi trebao biti sljedeći korak u učenju, umjesto da legnete uz njega ili ga premjestite. Bitno je da osjeti da ste uz njega, a to možete učiniti na više različitih načina. Vi odaberite onaj koji je Vama najprihvatljiviji.
Želim Vam puno snage i strpljenja.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom