Moj sin (5) ne voli igraonice i bučna mjesta

Dobar dan, moj sin je upravo navršio 5 godina. Ide u vrtić od treće godine. U vrtiću je povučen, igra se s nekoliko prijatelja, najviše priča s tetama.

shutterstock_1735801265.jpg

Zanima me da li je ozbiljan problem što ne voli igraonice? Bio je nekoliko puta u raznim igraonicama, u jednoj je čak i sudjelovao u igri, ali na svoj rođendan se nije htio uključiti u igru, bio je plačljiv (rođendan smo organizirali baš u onoj gdje mu je bilo lijepo). Inače, bilo je igraonica gdje se doslovno tresao pri ulasku i kasnije se nije micao s mjesta dok nismo došli po njega. Inače sam odradila s njim par tuđih rođendana - bila unutra cijelo vrijeme nekoliko puta, sljedeći put se prošetala po prostoru pa onda otišla i pustila ga malo... Kad ga pitamo, jednostavno kaže da mu se to ne sviđa, da je previše buke. Kod kuće se igra, bude i bučan i trči. Unaprijed hvala na odgovoru, Tina

Draga mama,

vjerujem da Vam je neobično ponašanje Vašeg dječaka jer nekako se očekuje da djeca vole mjesta puna igračaka, druge djece, zabave... Ipak, to nije tako kod sve djece i to je potpuno normalno.

Naime, kao što je Vama Vaš dječak i pojasnio – njemu se to ne sviđa i previše mu je bučno. Neka djeca naprosto imaju drugačiji osjetilni prag na zvukove i nešto što je drugima normalno njemu može biti previše frustrirajuće kada je tome izložen dulje vrijeme. Kažete da kada se kod kuće igra da zna biti bučan i da mu tada to ne smeta, no to je drugačija situacija iz dva bitna razloga. Prvi je da on tada ima kontrolu nad razinom buke, a drugi je trajnost – on se kože zaustaviti i prestati se igrati na način da je bučan ukoliko ga ta buka smeta više nego što je zadovoljstvo koje mu pruža takva igra. Konstatna izloženost povećanoj buci koju ne može kontrolirati kod djece stvara osjećaj frustracije.

Također, moguće je da je Vaš dječak više introvertiran, a takva djeca imaju i drugačije želje i potrebe u igri i načinu igranja. Više o tome možete pročitati u članku Introvertirano dijete češće traži mirniji kutak bez puno podražaja gdje će se fokusirati na svoje misli i osjećaje. U svakom slučaju važno je to razumijeti i prihvatiti da on funkcionira na taj način. Uredu je poticati ga do neke mjere, ali nikako ga ne treba forsirati.

Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus