Ono što me najviše zabrinjava je njegova interakcija s drugom djecom koja se uvijek svede na to da on neko dijete počupa ili uštipne za obraz, a ako mu neko dijete posebno dosađuje, tada i ugrize. Ovako se ponaša od svoje prve godine, dakle već više od godinu dana. On je jedino dijete u široj familiji i više je naviknut na interakcije s odraslim ljudima. Sad već polako i izbjegavam situacije u kojima znam da će biti i djece jer ne stignem fizički spriječiti njegovu reakciju. Već sam mu objašnjavala da to djecu boli, da neka se on sjeti događaja kad je pao i kako ga je tada boljelo, zajedno smo tješili uplakano dijete, dijelio im je poslije puse, znao je biti i isključen iz igre itd. ali ništa ga nije spriječilo da prestane to raditi. Kao da odjednom želi vidjeti hoće li neko dijete zaplakati i onda ide uštipnuti. Što mislite da bi još trebalo napraviti? Upisati ga u vrtić?Srdačno. Mama
Draga mama,
vjerujem da Vas brine ponašanje Vašeg mališana kada je u okruženju druge djece i kada vidite da se ne snalazi u tome da se na ok način poveže s njima, već se češće dogodi da nekoga počupa, uštipne ili ugrize. Takve situacije su svakako neugodne i važno je vidjeti na koji način se može pomoći Vašem dječaku da se nauči na drugi način povezivati s drugom djecom.
Spomenuli ste kako još uvijek ima vrlo slabo razvijen govor što svakako može imati veze s povećanom frustracijom što se ne može izraziti, pa stoga koristi ponašanja koja ste opisali. Također, naveli ste kako je više naviknut na interakcije s odraslima, no reakcije odraslih su uglavnom predvidljive, jasnije i benignije za dijete. Djetetu je ponekad teže biti u interakciji s drugim djetetom s obzirom na to da su djeca češće nepredvidiva, imaju promjenjivije emocionalne i ponašajne reakcije. Stoga je važno pomoći Vašem dječaku u komunikaciji i igri s drugom djecom.
Jedan od načina je da ga pohvalite kada na ok način ostvari interakciju s drugim djetetom, a u situaciji kada vidite da je krenuo nekoga uštipnuti ili napraviti nešto drugo neprimjereno, da mu se vrlo kratko, jasno i ozbiljno kaže "Ne, djeca se ne štipaju!" i zaustavi ga se u tome. Nakon toga može mu se reći npr."Znam da ti je taj dječak smetao i htio si da se makne, no djeca se ne štipaju." Tada bi bilo dobro reći mu neku opciju što drugo je mogao napraviti u tom trenutku. Češće smo u odgoju djece usmjereni na to da im kažemo što ne smiju raditi, no jednako je važno da ih se uči opcijama, da im se daju ideje što bi trebali raditi umjesto onoga što im zabranjujemo.
Kada su djeca još malena, duga objašnjenja im neće pomoći da nešto nauče, naime oni ipak još ne mogu saslušati dugo objašnjenje, povezati ga sa situacijom koja se dogodila, empatizirati s ozljeđenim djetetom, shvatiti da je to nešto loše za što će dobiti neku posljedicu i još se toga svega sjetiti u nekoj budućoj situaciji. Zato je bolje dati kraću, ali jasniju informaciju.
Odluka o upisu u vrtić ne mora biti vezana uz ovaj problem. Samim češćim izlaganjem potencijalno rizičnim situacijama za javljanje njegova agresivnog ponašanja spram druge djece, ne znači da će se problem brže ili lakše riješiti. S obzirom da ste problem uočili, puno je važnije da sada u situacijama kada je uz Vašeg dječaka neko drugo dijete, da ga tada imate na oku i spriječite njegovo ponašanje ili ga na vrijeme zaustavite i jasno mu postavite granicu te pokažete kako može na drugi način se ponašati.
Imajte puno strpljenja i sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom