Prije braka smo bili u vezi oko godinu dana i isto tako nismo imali seks. On je stalno govorio da neće spavati sa mnom dok ne bude siguran da je to ozbiljna veza i ja sam to smatrala normalnim. Čak me i oduševio tom svojom izjavom. Međutim, kada smo se uzeli opet ništa. Tek nakon mjesec dana prvi put. Opravdavala sam to zbog stresa pod kojim smo bili zbog organiziranja svadbe i svih tih gostiju koji nam nisu izlazili iz kuće. Mi živimo u stanu s njegovom majkom i nemamo svoju sobu već spavamo u dnevnom boravku dok moja svekrva spava u spavaćoj sobi. Kada odemo na spavanje mi ne zatvaramo naša vrata jer se svekrva buni kada su zatvorena. Ona ne može ući u dnevni boravak da si uzme ako joj nešto zatreba. Mislila sam da je tu možda problem, sramota ga zbog majke, a ona ima običaj ako čuje da pričamo u toku noći da nam lupa u zid da prestanemo jer ona ne može od nas spavati. Smatrala sam da nam je rešenje da odemo na selo, da živimo sami. U travnju smo otišli na selo na tri dana i tamo smo jednom imali odnose ali je to bilo samo da me otkači, da ga ne zamaram više, bez ikakvog osećaja i uživanja. Po povratku u stan imali smo odnose jednom mjesečno, nekada se dogodi i dva puta i to kad je on siguran da mu majka čvrsto spava. Možda sam ja ovo samo umislila ali meni je tako djelovalo sve ovo vrijeme da ga je sramota zbog majke. Već dva mjeseca živimo kod njegove sestre i zeta u inozemstvu jer on ovdje radi kao sezonski radnik, nadala sam se da će se nešto promijeniti kada dođemo ovamo. Tako je i bilo na početku, imali smo odnose jednom tjedno prvih mjesec dana, onda tri puta u toku tjedna i nakon toga opet zatišje, opet isto. Nemamo seks već petnaest dana, čak ni ne spavamo u istom krevetu jer on kaže da se ne može naspavati i odmoriti za posao kad sam ja pored njega i da sutradan ne može raditi. Pokušavala sam na početku razgovarati s njim ali je on samo vikao na mene kako sam ja bolesna, da se trebam liječiti i da samo razmišljam o seksu, da sam ljubomorna na njegovu majku. Onda je jednu večer pod utjecajem alkohola izjavio kako ja njega ne privlačim kao žena, da ne želi sa mnom imati odnose ni stvarati obitelj, da ne želi da imamo djecu, da se oženio samo iz razloga što mu je majka stara pa da je ja zamijenim. Sutradan je tvrdio da to što je rekao nije točno i da on mene voli da se zato i oženio sa mnom jer me voli i draga sam mu i da zaboravim to što je pričao jer to nije ništa točno, da njemu treba vremena da se privikne na ovakav život, na brak. Ja sam mu dala šest mjeseci da se sredi tj. dok ne dođe kući iz Austrije a ako se ništa ne promijeni da ću ga napustiti jer meni treba muž u kući, u krevetu, želim djecu a ne nekog tko se oženio da ne bi ostao sam kad mu majka umre. Ima još dva i pol mjeseca do njegovog povratka, pa ćemo onda vidjeti kako će se sve ovo odvijati. Zato Vas molim da mi date savjet što da radim, ako je problem u njemu kako da mu pomognem, da li je po vašem mišljenju samo problem u njegovoj glavi ili možda ima neki zdravstveni koji ja ne primijećujem? Da li se on može promijeniti i da u meni vidi ženu, da ga počnem interesirati kao žena, da li postoji spas za naš brak ili bih ga trebala napustiti. Kako da nam pomognem. On i dalje tvrdi da me voli ali da to ne zna pokazati. Ja mislim da nije u pitanju neka druga, mislim da me ne vara jer bih to primijetila, ili in to vješto krije. Molim Vas za savjet. Unaprijed hvala.
Poštovana,
prije svega žao mi je što ste nezadovoljni odnosom sa suprugom i što u tom braku ne dobivate ono što ste očekivali i željeli. Sasvim je normalno htjeti seksualni odnos s partnerom: u suprotnom bi to bio više neki prijateljski odnos nego partnerski. S vremenom se može dogoditi da strast splasne i da seksualna želja bilo jednog, drugog ili oba partnera nije toliko jaka, ali i na tome se može raditi ukoliko postoji interes obje strane. Vjerujem da nije lako biti u odnosu u kojemu ne dobivamo sve ono što želimo i u kojemu druga strana na neki način zanemaruje naše potrebe.
Budući da Vam ne mogu reći što biste trebali ili ne bi trebali napraviti, mogu Vam pomoći da sami dođete do toga. Jedno od pitanja koje bi Vas moglo potaknuti na razmišljanje jest: ako je otpočetka Vaš odnos s mužem bio takav da niste imali seksualne odnose i da se to nije značajno promijenilo ulaskom u brak, što Vas navodi na pomisao da bi se to odjednom moglo promijeniti? Ako Vaš suprug nije pokazivao interes čak ni kada ste iskreno s njim razgovarali o tome i dali mu do znanja što želite, kako to da smatrate da postoji vjerojatnost da on to promjeni? Želi li uopće on nešto mijenjati ili mu je sasvim u redu da vas dvoje nemate odnose?
Ono što Vam sa sigurnošću mogu reći jest da mi ljudi nemamo te moći da nekoga mijenjamo ako ta osoba sama to ne želi. Pomoć možete pružiti samo nekome tko je traži i želi – onome tko ne želi ili smatra da problem ne postoji nema ni smisla nuditi pomoć. Postoji li kod Vašeg supruga zdravstveni problem ili je u pitanju samo onaj psihološki ovako ne mogu znati, no kakav god problem bio potrebna je njegova želja da ga riješi. A to je nešto na što Vi ne možete utjecati.
Sasvim je u redu iskreno razgovarati i dati priliku osobi do koje nam je stalo. No ako druga osoba nema intenciju ništa promijeniti i zapravo joj nije stalo do Vaših osjećaja, tada je ulaganje u jednostran odnos borba s vjetrenjačama.
Što god odlučili šaljem Vam podršku da ustrajete u svojim ciljevima.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener