Moja djevojčica (11) djeluje hladno, ukočeno i preozbiljno

Poštovani, moja djevojčica (11 godina) u javnosti (školi, na treningu itd.) ponaša se preukočeno, ozbiljna je, ne pokazuje nikakve emocije i djeluje hladno.

shutterstock_1735801265.jpg

Odlična je učenica i teško podnosi neuspjeh. Često je na natjecanjima zaboli stomak ili glava. Doma je potpuno drugačija, vesela je, ali ponekad i nervozna i drska. Jedino je u druženju s prijateljicama opuštena, ali samo izvan škole. Vrlo teško verbalizira ono što osjeća. Kako joj pomoći da bude opuštenija? Hvala, Vesna

Poštovana mama,

iz Vašeg pisma nisam uspjela saznati je li Vašoj kćerki problem što se u javnosti ponaša drugačije u odnosu na to kada je okružena prijateljima? Ili se samo Vama čini da njezino ponašanje nije adekvatno, odnosno da bi bilo bolje da je otvorenija i opuštenija u javnosti?

Naime, ovisno o našem temperamentu i ličnosti, moguće je da osobe koje su dominantno introverti u velikoj skupini nepoznatih ljudi osjećaju nelagodu, djeluju hladno i ukočeno jer ne započinju komunikaciju s drugim ljudima. Introverti preferiraju manja društva, i to uglavnom bliskih ljudi, s kojima mogu opušteno razgovarati. Nešto više o introvertima možete pročitati u slijedećem odgovoru: https://klinfo.rtl.hr/savjeti/kako-da-pomognem-svom-12-godisnjaku-da-poradi-na-samopouzdanju-i-sigurnosti/

Ukoliko je Vaša kćerka introvert i njezina „preukočenost“ u javnosti proizlazi iz toga, tada razloga za zabrinutost nema i jedino što bi bilo poželjno jest da dobije Vašu potvrdu da je ok takva kakva je, i da je u redu što joj treba vremena da se adaptira. Ukoliko ona ima problem kada je u javnosti i kaže Vam da joj nelagodno i da bi voljela naučiti kako se opustiti, tada je možete uključiti kod stručnjaka na savjetovanje koji bi je mogao naučiti kako se nositi s nelagodnom prilikom socijalnih kontakata.

Kada kažete da Vaša kćerka teško verbalizira ono što osjeća – kako njezini bližnji i značajne osobe u životu pokazuju osjećaju? Ukoliko njezin model (a model su roditelji, djedovi, bake i svi koji imaju veliku ulogu u njezinu životu) ne verbalizira osjećaje i ima poteškoće da ih izrazi, moguće je da je Vaša kćer „iskopirala“ isti obrazac. U tom slučaju bilo bi dobro da joj vlastitim primjerom pokazujete kako izraziti emocije – recite joj kada ste tužni, ne zatomljujte ljutnju, pokažite da ste sretni... Djeca jako dobro reagiraju na igru, pa i kroz igru ili zajedničko gledanje filmova/crtanih filmova možete razgovarati o emocijama. Vjerujem da indirektno, kroz igru, zajedničke trenutke i razgovor možete puno pridonijeti.

Slobodno nam se obratite u naš Centar ukoliko procijenite da bi Vašoj kćerki dobro došla stručna podrška.

Sretno!

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Centar Budi svoj