Primjerice, kao beba je jela 40 ml svaka 2 sata, što bi, kada bi se zbrojilo, nekako bilo u granicama normale, ali u njen želudac nikad nije stalo mnogo hrane. Nikad se ne najede, jede često ali sve po dva - tri griza. Što se tiče hrane, odrasla je na hrenovkama i ostalim mesnim prerađevinama tipa kobasice, safalade, ona voli samo meso i to većinom suhomesnato. Njeni obroci su salama (čajna, zimska) s pomfritom ili kruhom. Kuhana jela jede na silu. Odmalena je bila teška po pitanju obroka. U našoj kući ručak se kuha svakodnevno i to većinom domaća hrana. Ona čak nije zainteresirana ni za slatkiše, npr. Kinder jaje - djeca ga obožavaju, a ona voli čokoladu s rižom ili lješnjakom, palačinke ne voli, kruha s eurokremom isto jedva nekako, Čokolino ni slučajno, Neskvik ili bilo kakve druge žitarice s mlijekom nije niti probala. Mliječni obroci joj nisu fini, pojede kupovni puding, domaći neće. Griz je pojela 3 puta u životu i to nekoliko žlica. Domaću juhu kuham svaki tjedan i nagovorimo ju da pojede par žlica. Uz to prolazi jedino mljeveno meso s tjesteninom ili krumpir s rižom, ali isto par zalogaja i ona je sita. Više puta sam se žalila doktorici koja je uvijek odgovorila da ona ne vidi problem jer je lijepo napredovala. Kao mala je bila i bucka i visoka ali ona nema na koga biti mala, u obitelji su svi visoki. Sad ima 7 godina, kreće u školu, ima 22 kg i visoka je 122 cm. Naplakali smo se za vrijeme ručka ili večere dosta. Neće grašak, grah, mrkvu, niti peciva (osim pizze), kolači samo čokoladni. Sladoled je probala prošle godine. Pite nikakve, variva ju nagovorimo da barem umače kruh. I to je opet dva griza i dosta. Rekli su nam na sistematskom da možda ima manji želudac, no njena doktorica kaže da nema potrebe da radimo UZV, krvna slika joj je dobra, lijepo napreduje i ona ne vidi problem. Ja ne znam što bih joj skuhala, igrala sam se hranom, pravila medvjediće, odvela ju i u McDonalds samo da proba hamburger. Ona bi pojela samo meso iz njega. Hoće pojesti batak ili svinjski vrat još nekako, ali ona jede suhomesnato ili kojekakve prerađevine u kojima nema ni m od mesa. Ona nikad nije gladna, pustim ju cijeli dan i ona ne traži hranu do navečer, onda kaže da je gladna i pojede dva zalogaja. Od čega živi? Ona doslovno pojede jedva dvije male hrenovke bez kruha i kaže kako ne može više. Brat pojede više od nje. Kad je on u pitanju, kao bebi mu je dijagnosticiran refluks želuca i sve što je pojeo je i istog trena povratio. Borili smo se s tim 6 mjeseci i tada se počelo smanjivati povraćanje. Prvu hranu koju sam mu uvela počela sam lagano gnječiti i nije htio. Uvela sam ju sa 4 mjeseca zbog refluksa i preporuka je bila da bismo mogli probati s obzirom na dijagnozu, da mu treba nešto što nije rijetko. Kad sam tu istu hranu izmiksala, jeo je. Od tada je jeo sve što sam mu ponudila, ali samo ako je izmiksano. Do šestog mjeseca smo probavali samo voće i povrće i to po jedan mali obrok dnevno i onda sam uvodila drugo povrće poput krumpira skupa s rižom, ili sam mu polako dodavala mahunu s krumpirom pa tako i sve ostalo. Od devetog mjeseca jede i mahune i grašak i piletinu - sve ali da je izmiksano. Dan danas jede izmiksano, ali počeo je birati. Jede puno mlijeka i mliječnih obroka. Krutu hranu neće, primijetila sam da od krute hrane jede samo ono što se može otopiti u ustima, primjerice korica kruha i keksi. S 10 mjeseci sam mu ponudila i grickalice, što mi nije niti palo na pamet sa kćeri budući da je dosta rano. Dala sam mu smoki, njega obožava, hoće i štapiće - sve samo da se nauči žvakati, ali on uporno jede ono što se ne mora žvakati nego se topi. Varivo mu kuham svaki dan, nemam ideja više. Kod njega je problem što ne jede ništa životinjskog porijekla. Neku hranu se ne može dobro izmiksati i čim ima grudica, njega to tjera na povraćanje. Kako da mu meso izmiksam bez ijednog komadića? Jaja isto neće, njih sam mu umutila (žumanjak) u mlijeko pa mu skuham kao puding, ali ni to više ne pali. On mene dovede do hladnjaka i pokaže mi da želi jesti kupovni voćni jogurt ili kupovni puding. Hoće pojesti i uštipak ali smije biti samo hladan. U posljednje vrijeme kad mu pravim ručak, prvo pogleda u tanjurić da li mu se sviđa. Ako je Čokolino može, ako je nešto drugo neće ni probati. Muž i ja se stvarno trudimo, čuva ih baka, ona oblijeće oko njega da ga nahrani. Izbacila sam mu grickalice, uzme me za ruku i pokaže mi da hoće bočicu. Ja mu ne dam i tada plače do besvijesti. Stavim mu ručak na stol, on se s njim igra. Dopustim mu i da brlja, da se igra, izrežem mu i dam mu vilicu da sam pojede - on neće, on se i dalje igra. S poda će pojesti šta god nađe - šljunak, stvari, ali hranu neće staviti u usta, ni probati. Moram napomenuti da, kad ga uspijemo nahraniti, to redovito bude uz animaciju i onda stvarno lijepo količinski pojede. Mene brine što jede puno mliječne hrane, ima jedan obrok u kojem mu smiksamo povrće i meso, a ostalo je sve ili puding ili voćni jogurt, Čokolino ili bočica. Kao mali je jeo špinat bez ikakvih dodataka (sol, vegeta) - svu hranu je jeo bljutavu, ali je jeo. Čitam da dosta djece ima ovaj problem, ali nigdje ne vidim rješenje ili čak nekakvu dijagnozu da nama roditeljima bude lakše. Nije problem biti uporan, svi se maksimalno trudimo. Neka djeca ne biraju što će jesti i jedu sve što se skuha, a znam da ih nitko tome nije učio. Moji su oboje problematični. Što raditi, na koji način ih potaknuti, što im ponuditi od hrane da im ubacim malo vitamina u prehranu? Sin samo mliječno, ona samo meso. Strah me bolesti i opadanja imuniteta (a oboje su zdravi, on je popio jednom antibiotik ona ga popije možda jednom u dvije godine). Mislim da ne pretjerujem, samo tražim pomoć ukoliko postoji nešto drugo osim naše upornosti. Unaprijed hvala, mama Danijela.
Poštovana,
pogrešne navike nije lako ispraviti. Morate biti uporni, ali bit će vam lakše ako pri tome bude znali da postupate ispravno. Usvajanje zdravih prehrambenih navika i ispravnog odnosa prema hrani također je proces.
Kod vaše djevojčice potreban je drugačiji pristup: točno određeno vrijeme obroka i njihovo trajanje, bez nagovaranja i moljenja da nešto pojede. Zapamtite hrana nije ni nagrada, ni kazna, ni utjeha. Nemojte joj nuditi zamjenu za obrok, neka jede isto što i ostatak obitelji. Ako ste zabrinuti da će biti gladna, vodite dnevnik njezine prehrane i tek nakon tjedan dana donesite sud o tome što je jela kvalitativno i kvantitativno i odlučite je li vam potrebna stručna pomoć. Vjerujte, pojest će nešto kad bude gladna. U početku vam može biti od pomoći kamufliranje hrane koju ne voli ili nuđenje nečeg što ne voli uz ono što voli. Vaš sin je dugo jeo kašaste obroke i zbog toga odbija žvakati hranu. Meso obično stvara najveće probleme u procesu učenja žvakanja, to je normalno. Krenite polako, od kašaste hrane prema komadićima pa komadima hrane. Dobra ideja je ponuditi hranu koja se topi u ustima da se nauči na drugačiju konzistenciju hrane, u tu svrhu možete koristiti rižine krekere ili dječje kekse. Prilagodite hranu njegovoj dobi, režite kruh u trakice ili radite loptice od mesa. Tako će mu biti lakše i zanimljivije jesti pripremljen obrok.
Ivana Purić,
nutricionist, dipl. ing., prof.eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku