Prvih godinu dana njenog života bila sam kod kuće na porodiljnom, a nakon toga je krenula u vrtić gdje ide i dalje, a ja na posao. U posljednjih 6 mjeseci moj posao se jako promijenio te mi se promijenilo radno vrijeme koje svakodnevno traje od 8 do 19-20 sati (prije sam radila do 16 sati). Sada se o njoj nakon vrtića brine baka jer i tata radi do navečer. Na mojoj curici se počela vidjeti promjena, svakodnevno mi predbacuje da zašto nisam došla po nju, ispituje da li ću ju ostaviti, cvili po noći i sl. Moje je pitanje da li će ta promjena ostaviti na nju neke posljedice te da li je to sve vrijedno njenog stanja u kojem je sada? Puno hvala na odgovoru. Mama P.
Draga mama,
Žao mi je što ste se našli u situaciji da Vam radno vrijeme oduzima tako veliki dio dana. Čini se da zaista imate malo trenutaka koje Vaša djevojčica provodi s Vama i Vašim suprugom. Nije neobično da ona zbog takve promjene iskazuje nezadovoljstvo i ima pojačani strah od toga da će Vas izgubiti.
Naime, u njenoj dobi i dalje je snažna potreba za osjećajem sigurnosti koji joj daje primarni skrbnik, odnosno koji dobiva time što zna da može na Vas računati. U ovoj situaciji kada veliki dio dana niste uz nju taj njezin osjećaj sigurnosti je opravdano poljuljan. Svako naše stanje ili ponašanje u životu je, između ostalog, posljedica nečega što smo doživjeli. U tom kontekstu, Vaše pitanje hoće li ovakav ritam na nju ostaviti neke posljedice može imati samo jedan odgovor, a to je da – hoće.
Ono što ne možemo sa sigurnošću znati je kakve su to posljedice. To jako ovisi o tome kakva je psihološka otpornost Vaše djevojčice, kako provodite vrijeme kada jeste zajedno, kako si je ona to sve „posložila“ u svojoj glavici... Ono što se može javiti u ovakvim situacijama jest pojačana ljutnja djeteta na Vas ili strah od odbacivanja. Ukoliko uočite da je to intenzivno bilo bi dobro da se djetetu pomogne da to proradi. Vi najbolje znate koliko jeste ili niste trenutno u mogućnosti mijenjati ovu situaciju. Kada bi Vaša djevojčica odlučivala, odluka bi bila jasna – ona bi htjela da ste što više s njom, a Vi, kao odrasla osoba i roditelj, trebate procijeniti u kojoj mjeri joj tu želju možete ispuniti.
Isto tako upućujem vas na jedan stariji odgovor na slično pitanje - OVDJE.
Tea Kneževićmagistra psihologije, praktičarka terapije igrom