Ne želi obući čarape, hlače, majicu, cipelice… sve je smeta, stiska, žulja. Jako je nervozna, ljuti se i tu ljutnju ispoljava tako što se čupa, grize stvari, viče i sl. Ne znam što da radim. Razgovaram s njom, objašnjavam joj da se tako ne postupa. Čak joj dopustim da si sama izabere odjeću koju će obući kako bih ujutro izbjegla galamu i suze, ali bezuspješno. Smatram da galama nije rješenje za ovaj naš problem jer tako pospješujem nervozu i kod sebe i kod nje. Kada mi ponestane strpljenja, dam joj po guzi i na taj način je nekako smirim, ali do prve prilike kada se mora opet obući. Do sada nisam imala taj problem. Obukla bih sve što bih joj namjerila. Ako se i protivila, uvijek bismo zajedno pronašle rješenje. Trudim se što više komunicirati s djetetom jer smatram da je to jako bitno. Ne spavam po noći od brige. Svako jutro idem na posao mrzovoljna i peče me savjest što sam vikala na nju ili je udarila po guzi. Zaboravila sam napomenuti da je jedino dijete. Molim Vas za pomoć i savjet jer ne želim biti loša majka. Zahvaljujem.
Draga mama,
odijevanje prije vrtića izazov je brojnim roditeljima. Vidi se da ste Vi jedna brižna mama koja želi dobro postupiti u tim situacijama i da dajete sve od sebe da nađete najbolji način. Svjesni ste da reakcije koje budu posljedica nervoze ponekad nisu najbolje riješenje, ali ukoliko se u nekom trenutku više ne možete iskontrolirati i osjećate se bespomoćno, nije neobično da do njih dolazi.Dobro je to što svakako možete naučiti kako pomoći svojoj djevojčici da se nosi s osjećajem ljutnje, ali i kako da vi razlikujete ljutnju na nju i ljutnju na njezino ponašanje jer to je važno da biste sebi pomogli i ostali mirniji u izazovnim situacijama.
Djeca u njezinoj dobi i dalje uče kako se regulirati, odnosna kako reagirati u situacijama kada su frustrirani ili pod nekom snažnom emocijom. Da bi naučili na koje načine u tim situacijama mogu reagirati, potrebna im je pomoć odrasle osobe. Djeca često znaju (na kognitivnoj razini) da nešto ne bi trebali raditi (bacati, čupati, gristi...), ali u trenutku kada su ljuti ili frustrirani njihova emocija prevlada i s obzirom da ne znaju sami kako adekvatno mogu izraziti ljutnju, pribjegavaju najjednostavnijim radnjama koje nerijetko budu agresivne. Zato je jako važno razmisliti kako želite da se ona ponaša kada je ljuta. Koje ponašanje tada Vam je ok i potaknuti ju da na taj način izbacuje ljutnju.
Spomenuli ste da do sada niste imali problem s odijevanjem. Razmislite što se u međuvremenu promijenilo? Možete li povezati njezinu promjenu u ponašanju s nekim promjenama u okolini ili dnevnoj rutini. Također, treba voditi računa o tome da neka djeca prema temperamentu jesu osjetljivija taktilno te im više nego drugima smetaju neki materijali ili ih nešto žulja.
Dijete kroz protest oko oblačenja može testirati granice roditelja. Da biste uspješno odgovorili na ovaj izazov važno je da na jedan način pristupite situaciji (odijevanju), a na drugi način svojoj djevojčici kojoj treba zadovoljiti emocionalnu potrebu koja se javlja kao posljedica situacije. Dakle, ukoliko se bude ljutila već pri ideji oblačenja važno ju je prvo smiriti. To nećete postići ukoliko joj se svako jutro govore iste stvari kako se mora obući, da ćete zakasniti, ili ako se koriste prijetnje, zastrašivanje i sl. To će ju samo još više unervoziti. Da bi se smirila, mora od Vas čuti ono što ona tada osjeća, npr. "Znam da se sad ne bi oblačila. Vidim da ti to smeta i da ne želiš." Na taj način ćete joj pokazati da ju razumijete. Tako nešto joj ponavljajte sve dok ne vidite da se smiruje i tek kada se smiri prijeđite na drugi korak odnosno oblačenje. Ukoliko se pri tome ipak naljuti pokažite joj što može raditi da izbaci ljutnju. Dakle, ok joj je pomoći u nošenju s ljutnjom, ali i dalje ostati kod svog cilja da se dijete obuće.
Predlažem Vam i da pročitate članak vezan uz postavljanje granica kako biste dobili dodatne ideje. Sretno!