Čim ju pokupim iz vrtića ona počinje sa svojim zahtjevima, radi mi scene u trgovini, jer želi da joj nešto kupim (obično su to nekave gluposti koje stoje blizu blagajne - očito sa svojom namjerom), u parkiću želi da ju ljuljam jer se ona ne zna ili ne može sama (a već je sa dvije godine vrlo dobro znala sve pokrete u ljuljanju) i onda, ne ovako, onako...
Uglavnom hrpa situacija koje bih mogla nabrajati unedogled, ali najgore od svega je što ona vrišti toliko da je to užas i to zna trajati po 15 min. Ako smo kod kuće lupa vratima, baca stvari, postane vrlo agresivna. Sad se već ne libi ni vani raditi probleme, po hodniku vrišti, uglavnom to zna biti prestrašno. Imam starijeg sina koji ima 7 godina, ali on nikad takve stvari nije radio. Moj problem je u tome što ja vidim da to ide sve gore (traje već 3 mjeseca) i znam da je to faza, ali imam osjećaj da je sve izmaklo kontroli i stvarno više ne znam šta da radim. Uglavnom ignoriram i ne dozvolim joj da bude po njenom, ali jednostavno ponekad ne možete biti mirni i staloženi, pogotovo ako se spremamo ujutro na posao odnosno vrtić, a ona ne želi obući jaknu ili nešto deseto. Totalno sam na izmaku snaga i ne znam kako dalje. Unaprijed vam se zahvaljujem i nadam se da ćete mi pomoći. Viviana
Draga mama,
Po svemu što ste napisali zaključujem da vaša djevojčica traži pažnju. Djeca su neposlušna najčešće kada njihove potrebe nisu zadovoljene. Roditelji često reagiraju „Ali koje potrebe, pa nema što ne radim za njega.“ No postoji još cijeli niz stvari koje dolaze uz one osnovne potrebe.
Jedan od razloga može biti zato što im je dosadno. Ako je tome tako, možete razmisliti kako da joj organizirate vrijeme. Upisivanje u igraonicu, posuđivanje knjiga u knjižnici pa onda i zajedničko čitanje, igranje zajedničkih društvenih igara može biti dobro rješenje tog problema.
Djeca su neposlušna i kada trebaju pažnju, za što, kao što sam već napisala, mislim da se radi u vašem slučaju. Postoji jedan termin u psihoterapiji koji se zove glad za dodirom, a mnogi roditelji uslijed žestokog životnog ritma, peglanja, pranja, voženja i odvoženja zaborave nahraniti dijete dodirom. Majka koja se digla u rano jutro, skuhala ručak, oprala i ispeglala rublje, otišla u kupovinu, može pomisliti, kada je njeno dijete zločesto, „ajme, što sve radim za njega/nju, a vidi kako mi vraća“. Majka u svom filmu ne shvaća da dijete traži više ili, ako bolje razmislim, manje. Ponekada mu je dosta da ga samo zagrlite i sjedite s njim, nekada je jako sretno kada pričate i pričate bez kraja i konca, a i jako mu je bitno da ponekada vidi i vaše emocije.
Znam da je često teško naći vremena biti s djetetom. Pod biti, mislim na potpunu posvećenost njemu, na aktivno slušanje što nam poručuje i želi reći. Puno je drugačije razgovarati s djetetom sjedeći na podu, nego pričajući s njim dok nam je u glavi što ćemo skuhati za ručak ili još bolje dok nam je glava nad loncem. Odredite si neki period u danu kada ćete biti zaista s njom. Možete uvesti neke zajedničke rituale koje ćete raditi samo vi. Možete i ,primjerice, s vremena na vrijeme, otići u kupovinu samo vas dvije curke, u kojoj će si ona odabrati neku sitnicu. Kada ju odabere, dopustite joj da ju kupi, čak ako se vama čini da je to glupost.
S obzirom da ona traži pažnju Vaše ignoriranje će vrlo vjerojatno „samo“ pojačati njeno neželjeno ponašanje. U tim situacijama možete ju pitati „Što ti točno želiš?, Što trebaš? Što hoćeš? Ja sam tu, ali neću s tobom razgovarati dok se ponašaš na ovakav način“ Ukoliko ona i dalje ne prestaje s neželjenim ponašanjem ignorirajte ju dok se ne smiri.
Kada počne vrištati možete joj nježno reći: da ju ne razumijete kada viče ili čak da vas nervira kada se dere te da ćete ju rado saslušati kada se smiri. Ukoliko fizički ugrožava sebe, druge ili imovinu strogo ju ukorite, a ako treba čak ju i fizički spriječite da to čini. I nakon toga objasniti joj da to nije dopustivo. Tražite ju da se ispriča. Isprika vrlo često za dijete predstavlja neugodno iskustvo, što je sasvim u redu. Dobro je da prođe kroz neugodno iskustvo do kojeg ju je dovelo njeno ponašanje. Na taj način će naučiti da njeno ponašanje dovodi do neugodnih posljedica.
Ono što je važno, jest prihvatiti da ako vas ono što radite ne dovodi do onog što želite, promijenite ponašanje odnosno radite nešto drugo. Ja sam navela nekoliko mogućih, drugačijih reakcija, vi možete sami razmisliti i smiliti nešto treće. Neka vaše ponašanje bude usmjereno vašim ciljem, a u ostvarenju cilja budite fleksibilni i kao i do sada, puni ljubavi za svoje dijete.
Srdačan pozdrav,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener